hrvatski

Oblici varanja na nastavi matematike kod učenika srednje škole

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati zastupljenost različitih oblika varanja na nastavi matematike kod učenika srednjih škola te provjeriti postoji li razlika u izraženosti varanja ovisno o spolu i prethodnom postignuću iz matematike. U istraživanju je sudjelovalo 544 učenika drugih i trećih razreda četiriju općih gimnazija u Zagrebu. Sudionici su ispunjavali Skalu varanja u školi konstruiranu za potrebe ovog istraživanja. Skala je sadržavala osam čestica od kojih se svaka odnosi na ponašajno različit oblik varanja u školi. Rezultati pokazuju da su među ispitanim oblicima nepoštenog ponašanja na nastavi matematike najzastupljeniji dopuštanje drugima da prepišu od njih na pismenom ispitu i pomaganje drugima pri rješavanju ispita, dok je najmanje zastupljeno primanje i slanje odgovora na ispitima mobitelom. Faktorska analiza skale pokazala je kako ponašanja opisana u skali čine dva različita konstrukta, prema sadržaju čestica nazvana aktivno i pasivno varanje. Aktivno varanje odnosi se na varanje s ciljem poboljšanja vlastitog uspjeha, dok je kod pasivnog namjera pomaganje drugima, bez izravne koristi za akademski uspjeh samog učenika koji vara. Daljnja analiza pokazala je kako učenici statistički značajno više izvještavaju o sudjelovanju u pasivnom, nego u aktivnom varanju. Ispitivanjem spolnih razlika utvrđeno je da nema razlika u aktivnom varanju, a o pasivnom varanju više izvještavaju djevojke. Prethodno postignuće iz matematike povezano je s izraženošću obje vrste varanja – učenici s lošijom ocjenom više aktivno varaju, a kod učenika s boljim uspjehom izraženije je pasivno varanje. Provedeno istraživanje ukazuje na to kako varanje u školi ne bismo trebali promatrati kao unitaran konstrukt te nameće praktično pitanje o podlozi i načinima sprečavanja ove dvije vrste varanja.

aktivno varanje; pasivno varanje; spolne razlike; razlike u postignuću

nije evidentirano