hrvatski

Medijsko izvještavanje o nasilju nad/među djecom i mladima

Dok su pozitivne teme o djeci i mladima u medijima podzastupljene, nasilje nad djecom te vršnjačko nasilje ne gube na popularnosti. Urednici i novinari svjesni su vrijednosti takvih vijesti i njihovog velikog potencijala da budu čitane, gledane ili slušane. Priče o djeci koja su žrtve nasilja pobuđuju snažne emocionalne odgovore i potrebu da ih se zaštiti, dok izvješća o maloljetnim počiniteljima nasilja bude osudu i potrebu da ih se kazni. Iako je neosporno da su upravo mediji odigrali ključnu ulogu u senzibilizaciji javnosti po pitanju obiteljskog i vršnjačkog nasilja, dio medijskih djelatnika još uvijek ne zna ili pak namjerno ne vodi računa o mogućim negativnim posljedicama takvih izvješća. Medijske slike koje se stvaraju, poput „jadno dijete - žrtva nasilja“ te „neodgojena, opasna generacija mladih“, ne samo da utječu na ponašanje odraslih prema djeci i reakciju okoline koja nerijetko uključuje izolaciju i/ili stigmatizaciju maloljetne osobe, već i na dječje samopoimanje, samopoštovanje, kognitivne procese i količinu stresa. Medijska izvješća koja krše pravo na privatnost te koja se ne pridržavaju postojećeg zakonodavnog okvira i deontoloških pravila struke mogu postati izvorom sekundarne viktimizacije žrtava što otežava njihov oporavak ili pak „demonizacije“ počinitelja čime se smanjuju šanse za resocijalizaciju maloljetnika. Nažalost, takvoj štetnoj medijskoj praksi u Hrvatskoj nerijetko pogoduje i ravnodušnost te nereagiranje nadležnih ustanova. Ovaj rad bavi se primjerima dobre i loše prakse prilikom izvještavanja o nasilju nad/među djecom i mladima, te smjernicama za zaštitu djece žrtava nasilja i maloljetnih počinitelja kaznenih djela u medijima.

nasilje nad djecom ; vršnjačko nasilje ; medijsko izvještavanje ; sekundarna viktimizacija

nije evidentirano