hrvatski

Specifičnosti terapijskog rada u dnevnoj bolnici u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji i psihoterapiji- koncepti i primjena

Terapijski rad dnevne bolnice u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji i psihoterapiji ima svoje specifičnosti. Dnevna bolnica zahtjeva jasni okvir ili setting, međutim ipak dovoljno fleksibilan: frekvenciju dolazaka koja je dva puta ili jednom tjedno u točno određenom vremenu i mjestu (prilagodba settinga u odnosu na turnuse škole, što iziskuje i popodnevni rad za pacijente svaki drugi tjedan), minimalno dvije grupne aktivnosti dnevno, dobnu određenost (odvojenost 7. i 8. razreda u odnosu na srednju školu), uključenost oba spola, maksimalan broj grupe do deset članova, educiranost psihoterapeuta iz grupnih psihoterapija, kontinuiranost vođenja terapija od strane terapeutakao i druge čimbenike. Uključuje multidisciplinirani tim (dječji i adolescentni psihijatri, psiholozi, defektolozi, medicinske sestre, specijalizante kao i druge struke), koji sudjeluju u multimodalnom tretmanu (psihoterapija, socio-terapija, rad s obitelji, kontakti sa školom i druge tehnike). Jasan je naglasak na psihoterapijskom liječenju, a posebno na grupnoj psihoterapiji. Poželjno je ko-terapijsko vođenje (muško- ženski par koji bolje potiče edipske identifikacije). Kao posebna tehnika se koristi i grupna psihodrama, sa svojim specifičnostima. Koristi se integrativni princip liječenja, u smislu da terapeuti ne rade samo u dnevnoj bolnici, nego i u drugim oblicima liječenja (npr. stacionarno, ambulantno). Kao lječidbene čimbenike možemo navesti: „terapijski milje“, dobro uspostavljeni „radni savez“, grupni matriks sa svojim potencijalom („grupa kao cjelina“), potrebu da se ima grupa vršnjaka u adolescentnoj dobi kao razvojna potreba, mogućnost da grupa postane zamjenska obitelj u smislu korektivnog emocionalnog iskustva prihvaćenosti, uvid u vlastitio psihičko funkcioniranje kao i drugi čimbenici. Postoje značajna otvorena pitanja u radu dnevne bolnice: koje je indikacijsko područje u adolescentnoj dobi, koje su potrebne modifikacije vođenja (npr. pasivniji ili aktivniji pristup), kako postupiti u slučajevima ne dolaska na termine ili na acting-out-e adolescenata, kako regulirati multiple transfere koje pacijent doživljava prema različitim terapeutima, kako organizirati dnevnu bolnicu i psihoterapijski rad, ako postoje noćna dežurstva liječnika ; odnos grupne i individualne psihoterapije, kako integrirati bihevioralne elemente (pedagoško edukativne) sa psihodinamskim elementima, kako koncipirati rad s roditeljima, koliko je prosječna duljina liječenja u dnevnoj bolnici, kako uključiti specijalizante u ko-terapijski rad (npr. kao aktivni ko-terapeut, „šutljivi promatrač“, koterapeut u psihodrami itd.), koje bi bile ishodne varijable ishoda liječenja, te druga pitanja. U prikazu će se dati nekoliko vinjeta koje će ilustrirati gore navedeno.

terapija ; djeca ; adolescenti

nije evidentirano