Emocije koje učenici doživljavaju u relaciji s učenjem, poučavanjem i ispitnim situacijama utječu na njihovo zdravlje i psihološku dobrobit, ali i na procese učenja, motivaciju i školsko postignuće. Hoće li doživljene emocije imati pozitivne ili negativne učinke na ove procese uvelike ovisi o načinu na koji učenici nastoje njima upravljati odnosno regulirati ih. Iako je konstrukt emocionalne regulacije često istraživan u različitim domenama ljudskog funkcioniranja, istraživanja usmjerena na specifične strategije koje učenici implementiraju kako bi regulirali emocije doživljene u obrazovnom kontekstu, relativno su rijetka. Stoga je cilj ovog istraživanja bio razviti i validirati multidimenzionalni mjerni instrument kojim će se uspješno ispitivati strategije koje učenici i/ili studenti koriste kako bi regulirali emocije doživljene za vrijeme učenja, na nastavi i u ispitnim situacijama. Na osnovi kvalitativne analize rezultata predistraživanja provedenog na uzorku studenata različitih godina psihologije (N=20), formirane su ukupno 63 čestice koje su se konceptualno i sadržajno mogle rasporediti u 7 kategorija. Ovako formiran upitnik primijenjen je na uzorku gimnazijskih učenika (N=575) kako bi se utvrdila njegova faktorska struktura i provjerile metrijske karakteristike. Provedena konfirmatorna faktorska analiza te analiza pouzdanosti rezultirala je formiranjem mjernog instrumenta koji sadrži 50 čestica raspoređenih na 7 dimenzija/strategija emocionalne regulacije: Odabir situacije, Preusmjeravanje pažnje, Reinterpretacija, Razvijanje vještina i kompetencija, Redukcija napetosti, Ventiliranje, Potiskivanje i Socijalna podrška. Dobivena faktorska struktura potom je potvrđena i na nezavisnom uzorku studenata (N=359). Sve subskale primijenjene na oba uzorka imale su zadovoljavajuće visoke koeficijente pouzdanosti. Pojedine dimenzije bile su u međusobnim niskim do umjerenim korelacijama, te su bile značajno povezane s vanjskim mjerama osobina ličnosti, kognitivnih procjena i emocija.

Psihologija