hrvatski

Školske ocjene, matematičko samopoimanje i situacijska očekivanja kao odrednice uspješnosti na nacionalnom ispitu iz matematike

Istraživanja uloge motivacije i akademskog samopoimanja u ishodima učenja u pojedinim školskim predmetima nisu veoma uspješna u otkrivanju tih utjecaja, ukoliko se motivacija i samopoimanje ispituju kao stabilne osobine koje nisu osjetljive na pojedine situacijske uvjete. Kad se u obzir uzimaju situacijska očekivanja, odnosno specifična motivacijska vjerovanja i procjene, predikcija ishoda učenja je značajno uspješnija. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi odnose školskih ocjena, matematičkog samopoimanja (interesa za učenje ma-tematike i percepcije osobne kompetentnosti za matematiku) te situacijskih očekivanja uspjeha na ispitu, sa stvarnim rezultatima na nacionalnom ispitu iz matematike. Ispitivanje je provedeno na reprezentativnom uzorku učenika drugih razreda svih gimnazija u Hrvatskoj (N=2 289). Učenici su neposredno prije rješavanja nacionalnog ispita popunili kratki upitnik o njihovim školskim iskustvima učenja matematike. Provedena stupnjevita hijerarhijska linearna regresijska analiza pokazuje da uključene prediktorske varijable zajedno objašnjavaju 42, 2% varijance ostvarenog rezultata na ispitu (R=0, 649). Najsnažnijim prediktorom uspjeha pokazuju se školske ocjene koje su visoko korelirane s percepcijom osobne kompetentnosti za matematiku, no značajnim se prediktori-ma pokazuju i situacijska očekivanja rezultata na ispitu, kao i interes za učenje matematike. Rezultati upućuju na zaključak da matematičko samopoimanje koje je tijesno povezano s prethodnim iskustvima uspjeha u učenju, snažno određuje situacijska očekivanja i ostvarivanje rezultata u ispitnim situacijama. Rezultati potvrđuju važnost konceptualne integracije motivacije i kognicija u objašnjavanju obrazovnih postignuća i ističu važnost uvažavanja ovih procesa u obrazovnoj praksi.

Školske ocjene; matematičko samopoimanje; situacijska očekivanja; nacionalni ispit

nije evidentirano