crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 750957

Zbornik radova

Autori: Mindoljević Drakulić, Aleksandra
Naslov: Metode i motivi samoubojstava u antičkom društvu
( Methods and motives of suicide in the Ancient Society )
Izvornik: Depresija u stoljeću umaZagreb :
Skup: 4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji
Mjesto i datum: Zagreb, Hrvatska, 26. - 28. 02. 2015.
Ključne riječi: samoubojstvo/suicid; antičko društvo; motivi suicida; metode suicida
( suicide; Ancient Society; motives of suicide; methods of suicide )
Sažetak:
Suicid je postojao oduvijek, u svim društvenim uređenjima i kod pripadnika svih klasa. Za tumačenje tog složenog i zagonetnog fenomena (unatoč relativnoj nepouzdanosti različitih povijesnih izvora) potrebno je vratiti se u prošlost. Samoubojstvo se u starom Rimu i Grčkoj gledalo ponajprije kroz prizmu filozofije. O tom činu su u antici izricana potpuno suprotna stajališta. Tako su starogrčki filozofi Sokrat i Platon suicid smatrali posve neprihvatljivim, uz iznimke pri pitanjima obeščašćenja ili proživljavanja velikih životnih tragedija. Platonov učenik i mislilac Aristotel samoubojstvo nije smatrao neprihvatljivim, ali ga je osuđivao kao izraz unutarnje (moralne) nesređenosti čovjeka. U stoičkom se pak učenju samoubojstvo definiralo kao jedini put prema osobnoj slobodi i miru. Razumijevanje suicida bilo je prepuno ambivalencije te je taj čin bio i tabuiziran i apoteoziran. Demonstracija svjetonazora i (životne) filozofije antičkih suicidanata bila je vidljiva upravo odabirom metoda i motiva samoubojstava. Motivi samoubojstava u antici bili su brojni te su se mogli pronaći u različitim filozofskim i sudačkim raspravama. Opravdavani su različitim razlozima, a najčešće očuvanjem osobnog dostojanstva i časti (lat. pudor) i izbjegavanjem boli i tuge (lat. desperata salus). Što se načina izvršavanja samoubojstva tiče većina siromašne populacije staroga Rima, poput robova, odabirala je različite „vulgarne“ metode poput skoka u ponor Etne, ispijanja otrova, samospaljivanja ili vješanja. Dostojanstveno gladovanje do smrti (grč. karteria, lat. inedia) kao pasivan oblik samoubojstva odabirali su stariji i bogatiji, najčešće liječnici ili filozofi. Iako je od antike do danas prošlo mnogo vremena, čin suicida se kao transkategorijski fenomen i danas promatra sa stanovitom dozom mistifikacija uz stalno prisutne moralne dileme.
Vrsta sudjelovanja: Predavanje
Vrsta prezentacije u zborniku: Sažetak
Vrsta recenzije: Domaća recenzija
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Kliničke medicinske znanosti,Psihologija,Povijest
Upisao u CROSBI: Aleksandra Mindoljević (aleksandra.mindoljevic@ufzg.hr), 5. Vel. 2015. u 17:45 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4