Osnovni cilj rada je validiranje novog kognitivnog testa SM-7, i to usporedbom s nekim već dobro poznatim kognitivnim testovima, kao i s nekim vanjskim kriterijem (u ovom slučaju odabran je uspjeh u školi). Na uzorku od 196 učenika dviju različitih zagrebačkih srednjih škola primijenjen je kognitivni test SM-7 zajedno sa Purdue neverbalnim testom i Revidiranom Beta serijom. U obradu su uzete i školske ocjene učenika u prethodnom razredu, i to: opći uspjeh, te ocjene iz prirodne grupe predmeta (biologija, fizika, kemija i matematika), hrvatskog i stranog jezika, tjelesnog i likovnog odgoja. Nakon standardizacije, odnosno normalizacije ulaznih podataka, izvršena je komponentna analiza, pri čemi je izolirano tri faktora, koji su nakon ortogonalne varimax rotacije identificirani kao: 1. faktor paralelne obrade informacija ("spacijalni" faktor), 2. faktor školskog uspjeha i 3. faktor serijalne obrade informacija ("verbalni " faktor). Potvrđena je značajna povezanost kognitvnog testa SM-7 sa drugim kognitivnim tesovima (korelacije od 0, 25 do 0, 79), naročito onim koji mjere sposobnost paralelne obrade informacija i preceptivno rezoniranje, kao i sa školskim uspjehom (kanonička korelacija 0, 62), naročito iz prirodne grupe predmeta. |