hrvatski

Uloga pedijatra u prepoznavanju zlostavljanog djeteta

Zlostavljanje djece u svim oblicima, djeluje na razne aspekte djetetovog razvoja - na njegovo tjelesno zdravlje, intelektualni i emocionalni razvoj, psihičko funkcioniranje te razvoj socijalnih vještina i sposobnosti. Upravo stručnjaci koji svakodnevno rade s djecom, među njima i pedijatri, često su u položaju da mogu izravno uočiti kako dijete funkcionira na ovim navedenim područjima. Tako npr. pedijatar može prepoznati tjelesno zlostavljanje uočavanjem različitih ozljeda, poput modrica različitog stupnja zascjeljivanja (na neuobičajenim mjestima poput lica, bedara, potkoljenica, leđa, trbuha, potiljka itd.), opeklina, prijeloma kostiju, posjekotina, ogrebotina, potkoljenica, ugriza, iščupane kose, unutrašnjih ozljeda i oštećenja mozga, a u najekstremnijim slučajevima čak i smrt djeteta. Najčešći znakovi fizičkog zlostavljanja vidljivi su na koži, a razlike između slučajno i namjerno uzrokovanih povreda moguće je procijeniti prema: položaju ozljede, prisutnosti više ozljeda različite starosti, izostanku promjena na koži kad se dijete izdvoji iz sredine u kojoj živi, boji ozljede, obliku ozljede itd. Kad se radi o seksualnom zlostavljanju (što se odnosi na svaki seksualni kontakt između djeteta i odrasle osobe starije 5 ili više godina od djeteta žrtve), pedijatar može uočiti ponajprije razne fizičke znakove poput: poderanog, krvavog i zaprljanog donjeg rublja, bolova i svrbeži u području genitalija, problema pri hodanju ili sjedenju, krvarenja iz genitalija, spolnih bolesti, čestih urinarnih ili gljivičnih infekcija, ozljeda na grudima, bradavicama, ispod trbuha, ozljeda u genitalnom, analnom području, krvarenja, modrica, problema s mjehurom, bolova prilikom mokrenja, čestih upala grla uz poteškoće gutanja i osjećaj gušenja, čestih psihosomatskih smetnji (glavobolja, bolova u trbuhu), trudnoće, menstrualnih smetnji, iznenadnog gubljenja ili dobivanja na tjelesnoj težini, čestog tuširanja, defenzivnog govora tijela, pokušaj djeteta da bude nevidljivo, ''naslaga'' odjeće, zgužvane neuredne odjeće u školi, oblačenja koje puno otkriva itd. Kod seksualno zlostavljane djece specifična je i pojava seksualiziranog ponašanja, tj. neuobičajeni interes za svoje i tuđe genitalije, česta masturbacija, upotreba seksualnog rječnika, crteži koji pokazuju genitalije, guranje objekata u vaginu ili rektum, miješanje emocija sa seksualnim ponašanjem, promiskuitet, prostitucija, strah od svlačenja na tjelesnom odgoju i slično.Prema našem zakonu, svaki stručnjak koji radi s djecom ima dužnost prijaviti sumnju na zlostavljanje, tj. obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb i područnu policijsku postaju. Dužnost prijavljivanja zlostavljanja djeteta odnosi se na sve situacije u kojima je stručnjak na neki način zaprimio informacije koje sugeriraju da je dijete zlostavljano. Primarno je trenutno smjestiti dijete na sigurno i zaštititi ga od daljnjeg zlostavljanja.

pedijatar; zlostavljanje; dijete

nije evidentirano