crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 753225

Disertacija

Autor: Patafta, Daniel
Naslov: Gospodarski interesi Italije u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943.
( The economic interests o Italy in Croatia during the Second World War from april 1941 to september 1943 )
Vrsta: magistarski rad
Fakultet: Filozofski fakultet u Zagrebu
Sveučilište: Sveučilište u Zagrebu
Mjesto: Zagreb
Datum: 10. prosinca 2007.
Godina: 2007
Stranica: 160
Mentor: Maticka, Marijan
Ključne riječi: ekonnomski interesi; koncesije; interesne zone; talijanska vojska; antifašistički pokret; carinsko-monetarna unija; anektirana područja; reokupacija; Treći Reich; kapitulacija Italije
( economic interests; conssesions; interest zones; Italian army; anti-fascist resistence; custom-monetary union; anected areas; reoccupation; Third Reich; capitulation of Italy )
Sažetak:
Nezavisna Država Hrvatska stvorena je dogovorom fašističke Kraljevine Italije i nacističke Njemačke. Uklapanjem Bosne i Hercegovine u njezin državni teritorij imala je zadaću upotpunjavanja i pomaganja Hitlerova Trećeg Reicha i Mussolinijeve Italije sirovinama, prehrambenim proizvodima i radnom snagom tijekom rata. Kao takva bila je podijeljena na interesne zone, iako je načelno ulazila u zonu talijanskih političkih i gospodarskih interesa. Upravo je takav stav omogućavao Kraljevini Italiji da prema NDH vodi politiku potpunog političkog i gospodarskog podčinjavanja. Iako je u ostvarivanju svojih interesa talijanska strana često dolazila u sukob s interesima Njemačkog Reicha, to je nije priječilo u nastojanju da ostvari svoje ciljeve u Hrvatskoj. Temelj su predstavljali Rimski ugovori koji su Italiji ostavili širok prostor za djelovanje, dok su ga hrvatskoj strani uvelike onemogućili. Gospodarski ugovori i praksa na terenu pokazivali su da je glavni cilj talijanske politike prema NDH da tek stvorenu državu dovede u polukolonijalni status prema Italiji. Tvorci te politike bili su talijanski industrijski magnati predvođeni grofom Volpijem de Misuratom, povezani s vodećim ljudima fašističke stranke i vojnim vrhom. Prema tim planovima, Italija je u Hrvatskoj trebala ostvariti trgovinsku i financijsku prevlast, što više se infiltrirati u hrvatsko gospodarstvo i industriju, NDH je trebala financirati samu sebe, a u Italiju je trebala izvoziti sirovine i uvoziti talijanske prerađevine te izbjegavati svaku gospodarsku konkurentnost Italiji. Glavni eksponent ove gospodarske politike postala je talijanska vojska. Djelujući u skladu s tom politikom, talijanski je vojni vrh djelovao u cilju destabilizacije vlasti NDH na području talijanske interesne zone, potičući četničku pobunu i reokupacijom demilitariziranog pojasa. Tim je planom predviđeno da destabilizacijom hrvatske vlasti južno od demarkacijske crte svu političku vlast na tome području preuzmu talijanske vojne i civilne vlasti, čime bi bilo omogućeno nesmetano iskorištavanje prirodnih bogatstava tih područja, neovisno o hrvatskim vlastima. Trebalo je također oslabili i s vremenom potpuno eliminirali njemačku konkurenciju. Osim ostvarenja gospodarsko-političke dominacije na području Druge i Treće zone, Italija se na anektiranom području Dalmacije nakon okupacije susrela s nestašicom svega, od živežnih namirnica za opskrbu civilnog stanovništva i vojske, do nedostatka sirovina za održanjem postojećih industrijskih pogona. Nespremna za rat, ubrzo je osjetila nedostatak hrane i sirovina i u samoj zemlji. Ti su razlozi potaknuli talijanski politički i privredni vrh da što prije protegne svoju vlast što je moguće dublje u teritorij NDH. Putem iznuđenih koncesija, ucjenjivanja carinsko-monetarnom unijom, pritiska zbog neredovite opskrbe talijanske vojske i anektiranih krajeva, talijanska će diplomacija nastojati slomiti svaki otpor predstavnika hrvatske vlasti prema njezinoj gospodarskoj politici u NDH. Učinak će biti suprotan i neželjen za talijansku stranu. Pritisci i ucjene, popraćeni pljačkom i nasiljem talijanske vojske na terenu, dovest će do okretanja ustaškog vodstva prema Njemačkoj i jačanja antifašističkog pokreta u zemlji. Razularenost talijanske vojske, nesmetana eksploatacija prirodnih bogatstava zemlje, nasilna talijanizacija u svim sferama javnog i privatnog života na anektiranim područjima, doveli su do organiziranog otpora stanovništva. Na čelo organiziranog otpora talijanskoj okupaciji postavila se Komunistička partija Hrvatske kao jedina politička organizacija koja je svoje djelovanje razvijala u ilegali u posljednjih dvadeset godina. Osim oružanog otpora talijanskoj i njemačkoj vojsci, KPH je pozvala stanovništvo da se sabotažama, štrajkovima i pasivnim otporom odupre i gospodarskom iskorištavanju zemlje od strane okupatora. Tako su se već u ljeti 1941. počele nizati sabotaže na objektima od gospodarske važnosti za talijansku privredu i vojsku. Miniranjem cesta i pruga onemogućavan je transport robe, sabotažama na industrijskim pogonima, rudnicima, telekomunikacijskom sustavu, vodovodima i električnim centralama zaustavljana je proizvodnja za talijansku ratnu industriju. Odgovor talijanske uprave bile su represalije protiv civilnog stanovništva. Paljenje sela, odvođenje stanovništva u logore, javna strijeljanja i pljačka pogodovala su razvoju i širenju partizanskog pokreta koji do kraja 1942. izrastao u Narodnooslobodilački pokret i dobio značajke masovne pojave. Djelovanje partizana na području talijanske okupacijske zone paralizirat će do kraja 1942. svu gospodarsku djelatnost na tome području, a Italija će biti prisiljena povlačiti vojsku u dobro čuvane gradove i naselja na anektiranom području. Sprega gospodarstva NDH s fašističkom Italijom, kao i politička sprega i ovisnost o „savezničkim zemljama“, Njemačkoj i Italiji, sudbonosno je utjecala na postojanje te države. Nastala dogovorom fašističkih država, njihovim slomom nestala je i NDH, koja je u mnogo čemu doživjela sudbinu svojih saveznika. Kapitulacija Kraljevine Italije u rujnu 1943. iznijela je na vidjelo katastrofalne učinke na gospodarstvo u krajevima koji su bili pod okupacijom talijanske vojske ili anektirani Italiji. Zbog ratnih zbivanja i prekomjerne eksploatacije, gospodarstvo tih krajeva bilo je strahovito devastirano. Svaka proizvodnja bila je zaustavljena, tvornice su bile uništene ili teško oštećene, slično je bilo i s rudnicima boksita, većina prometnica više nije bila u funkciji, a velike šumske površine bile su posječene. Prestanak poljoprivredne proizvodnje doveo je do gladi i raširenog krijumčarenja. Nezaposlenost je bila gotovo apsolutna. Pretjerani zahtjevi Njemačke i Italije ometali su razvoj i organizaciju hrvatskoga gospodarstva. Stoga je NDH ubrzo došla u stanje teške inflacije, nedostatka prehrambenih proizvoda, a s vremenom nije više mogla osiguravati sirovine i energiju za vlastitu proizvodnju, a kamoli za izvoz. Gospodarski uništena, NDH je nakon kapitulacije Italije postala teško opterećenje za Treći Reich. Kapitulacijom Italije raspali su se planovi talijanskih magnata i fašističkoga stranačkog vrha o gospodarskom i političkom podčinjavanju hrvatskog prostora Italiji, kao i san o novome Rimskom Carstvu koje je u sferu interesa fašističke Italije trebalo okupiti i povezati sve sredozemne zemlje i one koje mu gravitiraju.
Izvorni jezik: HRV
Znanstvena područja:
Povijest
Upisao u CROSBI: Daniel Patafta (daniel.patafta@kbf.hr), 26. Vel. 2015. u 18:31 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4