hrvatski

Povezanost emocionalne inteligencije i učiteljske samoefikasnosti

Emocionalna inteligencija učitelja važna je za poučavanje i odgojne aktivnosti koje zahtijevaju empatiju i suradnju sa učenicima, kao i za socijalno funkcioniranje sa suradnicima na poslu. Međutim, vrlo mali broj studija istraživao je ulogu emocionalne inteligencije u uvjerenjima budućih učitelja o nastavničkoj samoučinkovitosti. Stoga je cilj ovog rada ispitati povezanost između komponenata emocionalne inteligencije i komponenata uvjerenja o nastavničkoj samoefikasnost na uzorku budućih učitelja. Ispitanici su bili studentice prve godine koje se obrazuju za buduće učiteljice primarnog obrazovanja (poučavaju djecu staru 7-10 godina), sa Učiteljskog fakulteta u Zagrebu (N=154). Korištene su instrumenti Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2000) temeljen na Mayer- Saloveyevom modelu emocionalne inteligencije i Norveška skala učiteljske samoučinkovitosti (Skaalvik, 2007) temeljena na Bandurinom konceptu samoefikasnosti. Regresijske analize u kojima su tri komponente percipirane emocionalne inteligencije korištene kao prediktori, pokazale su da se 24% varijance u ukupnim uvjerenjima o učiteljskoj samoučinkovitosti može objasniti individualnim varijacijama u emocionalnoj inteligenciji. Uz to, oko 4% specifične dodatne varijance u ukupnoj učiteljskoj samoučinkovitosti može se objasniti sposobnošću regulacije i upravljanja emocija i oko 3% specifične dodatne varijance sposobnošću uočavanja i razumijevanja emocija. Rezultati su raspravljani s obzirom na moguće implikacije za obrazovanje budućih učitelja.

emocionalna inteligencija; učiteljska samoefikasnost; studenti razredne nastave

nije evidentirano