hrvatski

Osobine ličnosti i motivi za volontiranje

Cilj: Volontiranje je društveno relevantan i sve prisutniji društveni fenomen, koji je do sada u Hrvatskoj nedovoljno znanstveno istražen. U fokusu istraživanja volontiranja najčešće su motivi volontiranja proizašli iz funkcionalnog pristupa, ali i ličnost volontera. S obzirom da je volontiranje prosocijalno ponašanje koje je dugoročno, pretpostavka je da se u podlozi takvog ponašanja nalaze i dimenzije ličnosti. Kada je riječ o usporedbi profila ličnosti volontera i ne-volontera, istraživanja pokazuju da razliku među njima čine rezultati na dimenzijama ugodnosti i ekstraverzije. Kombinacija tih dviju izraženih osobina se ponekad naziva prosocijalnom ličnošću, zbog svoje usmjerenosti na odnose s drugim ljudima. Budući da odnos motiva za volontiranjem s osobinama i facetama ličnosti do sada nije istraživan u Hrvatskoj, cilj ovog istraživanja bio je na uzorku hrvatskih volontera provjeriti mogućnost predviđanja motiva za volontiranje na temelju osobina pet-faktorskog modela ličnosti. Na temelju dosadašnjih spoznaja postavljena je hipoteza da će osobine ličnosti objasniti značajan dio varijance svih motiva za volontiranje, te da će se ekstraverzija i ugodnost pokazati kao značajni prediktori motiva zaštite, karijere, društva, razumijevanja i poštovanja, a ugodnost motiva vrijednosti. Metoda: U istraživanju je sudjelovalo 159 volontera iz različitih neprofitnih organizacija koje djeluju u Zagrebu, Osijeku i Splitu, a primarno su usmjerene na rad s djecom i mladima. Struktura uzorka sastojala se od 88% žena, 74% studenata, a raspon dobi kretao se od 18 do 61 godina. Podaci o osobinama i facetama ličnosti pet-faktorskog modela prikupljeni su hrvatskom verzijom upitnika ličnosti IPIP-300, a podaci o motivima za volontiranje hrvatskom verzijom Upitnika volontiranja. Prikupljanje podataka provedeno je individualno metodom papir-olovka te je sudjelovanje bilo anonimno i dobrovoljno. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su volonteri u Hrvatskoj najčešće ugodne, savjesne, altruistične, pouzdane i moralne osobe širokih umjetničkih interesa, čiji su dominantni motivi za volontiranje razumijevanje i vrijednosti. Osobine pet-faktorskog modela ličnosti samostalno objašnjavaju 17% varijance motiva zaštite, 12% motiva vrijednosti, 18% motiva karijere, 10% motiva razumijevanja i 12% motiva poštovanja, dok ne omogućavaju predviđanje motiva društva. Rezultati također upućuju na zaključak da se facetama ličnosti objašnjava veći dio varijance motiva za volontiranje u odnosu na šire dimenzije ličnosti, pri čemu facete redom samostalno objašnjavaju 22% varijance motiva zaštite, 25% motiva vrijednosti, 20% motiva karijere, 5% motiva društva, 15% motiva razumijevanja i 18% motiva poštovanja. Zaključak: Zaključno, na temelju osobina ličnosti pet-faktorskog modela ličnosti objašnjen je značajan dio varijance pet od šest motiva za volontiranje. Udio objašnjene varijance varira od 10 do 18% na temelju širih osobina te od 5 do 25% na razini faceta, što nam govori da je izraženost motiva za volontiranje u velikoj mjeri određena djelovanjem drugih varijabli koje nisu ispitivane u ovom istraživanju. Iako su potrebna dodatna istraživanja, koja će uključiti volontere koji sudjeluju u različitim aktivnostima, spoznaje ovog istraživanja mogu biti važne za buduću regrutaciju, ali i usavršavanje trenutnih volontera.

volonteri; volontiranje; osobine ličnosti; motivi za volontiranje

nije evidentirano