hrvatski

Bilježnički protokol vrbničkog notara popa Barića Bozanića iz sredine 16. stoljeća – najstarija glagoljska bilježnička knjiga iz Arhiva HAZU u Zagrebu

Notarski protokol Barića Bozanića izvor je koji pruža pregršt podataka čitavom nizu znanstvenih disciplina, a u ovom slučaju poslužio je kao historiografski izvor. Nesumnjivo je bilježnik produkt hrvatske glagoljske sredine kakav je bio Vrbnik, što osvjedočeno u korištenju jezika i glagoljskog pisma u administravne i pravne svrhe. Znak je to da je glagoljsko pismo i hrvatski jezik činio sastavni i integralni dio vrbničke tradicije, ali i svakodnevice sredinom 16-og stoljeća. Obrazovanje notara Barića Bozanića zasigurno je latinskog porijekla, što je vidljivo iz načina na koji su sastavljeni dokumenti. Uočava se prepoznatljiva struktura sadržana i u latinskim notarskim izvorima toga vremena, kao i korištene formule, koje autor prilagođava hrvatskom jeziku te vrbnički izvor, u smislu onodobnih notarskih standarda, ne zaostaje za latinskim ekvivalentima. Barić Bozanić sigurno je pripadao krugu uglednika grada Vrbnika, a takvu poziciju sugerira njegovo obnašanja dvostruke, svećeničke i notarske, dužnosti. Na vjersku hijerarhiju nadovezuju se bratovštine koje čine sastavni dio života mjesta, i u dokumentima najčešće se spominju u oporukama. Sam grad Vrbnik mala je otočna sredina koju karakterizira hrvatsko stanovništvo i tradicionalna društvena struktura, uočljiva primjerice u identificiranju žena kroz krvno srodstvo ili bračnu vezu s muškom osobom, ali i mjesto u kojem žene slobodno trguju, prodaju ili dogovaraju poslove. Prostor je to koji, unatoč postojanju niza raznih obrtničkih, vjerskih i inih zanimanja, živi prvenstveno od poljoprivrede, obrade zemlje, vinogradarstva i stočarstva, ispresijecan mnogobrojnim kuntradama, posjedima, i vinogradima.

glagoljica; notarijat; Hrvatska; otok Krk; 16. stoljeće

nije evidentirano