hrvatski

Kognitivno bihevioralni pristup u radu s traumatiziranom djecom

Traumatskim događajem nazivamo neki težak i ugrožavajući događaj koji najčešće dolazi iznenadno i neočekivano i na ljude djeluje vrlo uznemirujuće i stresno. Najčešći traumatski događaji u dječjoj dobi su: zlostavljanje, zanemarivanje, nasilje (u obitelji, školi, zajednici), prometne nesreće, elementarne nepogode, napadi životinja, smrt bliske osobe, teške tjelesne bolesti, rat. Oko 50% djece tijekom djetinjstva doživi neki od navedenih događaja. Većina njih uspješno se nosi s traumom koristeći vlastite mehanizme, no dio njih ne prevlada traumu samostalno ili uz pomoć obitelji te im je potrebna stručna pomoć kako bi i dijete i obitelj uspješnije prebrodili teško razdoblje, proradili traumu i ponovno funkcionirali kao i prije događaja. Najčešće psihološke posljedice traumatizacije u dječjoj dobi koje iziskuju pomoć stručnjaka su post-traumatske stresne reakcije, izražena anksioznost, depresivni simptomi, smetnje ponašanja te iskrivljene kognicije o sebi, drugima i svijetu oko sebe. U 2006.-oj godini u obradu i tretman Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba bilo je uključeno 1350 djece. Nakon multidisciplinarne obrade 13, 9% djece procijenjeno je traumatiziranima zbog zlostavljanja, a 6, 3% zbog nekog drugog traumatskog događaja. Svi oni, nakon obrade, uključeni su u neki od različitih tretmanskih pristupa koji se provode u Poliklinici, a jedan od njih je i kognitivno-bihevioralni. Glavne teme koje obuhvaća ovaj oblik tretmana su: izdaja povjerenja, samookrivljavanje, ljutnja, poteškoće u izražavanju osjećaja, beznadnost. Osnovni cilj je smanjivanje poteškoća u ponašanju djeteta koje su povezane s traumatskim događajem, a u tu svrhu provode se i slijedeće intervencije: postepeno izlaganje traumatskom sadržaju/izravna rasprava o traumi, kognitivna prorada iskrivljenih kognicija, psihoedukacija, prepoznavanje i izražavanje osjećaja, tehnike relaksacije, intervencije u radu s roditeljima. Ovaj pristup predviđa individualne seanse s djetetom, s roditeljima/skrbnicima te zajedničke seanse djeteta s roditeljima. Odnosno, roditelji su aktivno uključeni u tretman djeteta jer se izloženost djeteta traumatskom događaju smatra istovremeno traumatskim događajem i za roditelje. Pokušava se pomoći i djetetu i obitelji da integriraju traumatsko iskustvo u svoj život na način koji omogućava oporavak i djetetovo zdravije funkcioniranje u svakodnevnom životu. U završnom dijelu bit će prikazan primjer kognitivno-bihevioralnog tretmana seksualno zlostavljane djevojčice.

traumatski događaj; psihotraumatizacija; kognitivno-bihevioralni tretman

nije evidentirano