Saznanje o seksualnom zlostavljanju stresan je događaj za nezlostavljajućeg roditelja, a način na koji će roditelj reagirati na njega povezano je s procesom oporavka zlostavljanog djeteta, pri čemu je roditeljska podrška značajna za njegovu prilagodbu. Nakon što se seksualno zlostavljanje razotkrije, inicijalna reakcija nezlostavljajućeg roditelja može biti različita - mnogi su u nevjerici ili u poricanju, no prve reakcije i ambivalencija kod roditelja ne predviđaju nužno mogućnost roditelja da vjeruje djetetu, pruži mu podršku i zaštiti ga. U ovom radu biti će prikazani elementi kognitivno- bihevioralne terapije fokusirane na traumu kroz iskustvo autora u radu sa seksualno zlostavljanom djecom i njihovim nezlostavljajućim roditeljima. Navest će se primjeri psihoedukacije o utjecaju traume i uobičajenim rekacijama kod djece i obitelji, prikaz rada na roditeljskim vještinama kako bi se optimizirala emocionalna i ponašajna prilagodba djeteta, vježbe relaksacije i trening vještina suočavanja (emocionalna ekspresija i modulacija, kognitivno nošenje i procesiranje kroz učenje odnosa između misli, osjećaja i ponašanja). Prikazat će se i primjer naracije traume, postepenog izlaganja, te što edukacija o seksualnom zlostavljanju djece, zdravoj seksualnosti i vještinama osobne sigurnosti treba sadržavati. Uključivanje nezlostavljajućeg roditelja u tretman seksualno zlostavljanog djeteta, značajan je prediktor pozitivnog ishoda za dijete, ali i za samog roditelja i funkcioniranje obitelji. |