Napustio nas je doajen hrvatske vojne psihologije i veliki zagovornik važnosti ljudskog potencijala u vojsci i promicatelja slave i “goleme duševne jakosti hrvatskog vojnika“. Napustio nas je umirovljeni pukovnik, profesor Želimir Pavlina. Rođen je 1939. godine u Mulinama na otoku Ugljanu. Čitav svoj radni vijek posvetio je popularizaciji psihologijske znanosti, a u obranu Hrvatske, kao sveučilišni profesor, uključio se odmah na početku, u travnju 1991. U Hrvatskoj vojsci od 1991. do 2002. obnašao je dužnost voditelja vojnopsihologijske izobrazbe u HV-u, zamjenika ravnatelja Odjela za vojnu psihologiju MORH-a i pročelnika Katedre vojne psihologije Tvorac je nastavnih planova i programa iz vojne psihologije i predavao različite predmete iz područja vojne psihologije na svim razinama Dočasničke i Časničke škole, Vojnodiplomatskoj školi te Zapovjedno- stožernoj školi “Blago Zadro“. Prof. Želimir Pavlina odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom Domovinskog rata, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, medaljama “Bljesak i “Oluja“. Nagrađen je Psihologijskom nagradom “Ramiro Bujas“ za društvenu afirmaciju psihologije, nagradom “Marko Marulić“ za osobito vrijedan doprinos primijenjenoj psihologiji, nagradom “Zlatni grb Hrvatskog psihološkog društva“ za osobito vrijedan prinos radu i razvitku Hrvatskog psihološkog društva. ....Bio je duša od čovjeka... Čovjek neizmjerna znanja, očaravajuće topline i uvijek spreman pomoći....Iznimno posvećen radu, pravedan, zabavan i drag...... tako pišu njegovi studenti na portalu Hrvatskog psihološkog društva, iskreno žaleći zbog preranog rastanka. |