hrvatski

RATNA TRAUMA TE SOCIODEMOGRAFSKA OBILJEŽJA I NEKE SKLONOSTI SAMOUBOJICA – PRIPADNIKA HRVATSKE VOJSKE

Još uvijek ne postoji jedinstvena i povezana teorija koja bi objašnjavala pojavu i čimbenike samoubojstva. Općenito je poznato kako na pojavu samoubojstava uopće djeluju mnogi individualni, endogeni, čimbenici (crte osobnosti, čuvstvena zrelost, nasljedne osobine, sklonost rizičnom ponašanju i sl.) te okolinski, egzogeni, čimbenici (u prvom redu sociokulturalni čimbenici, kao npr. materijalni i stambeni uvjeti u kojima je osoba živjela, razorena obitelj u djetinjstvu, nedostatak ili gubitak međuljudskih odnosa, profesionalne i financijske poteškoće i dr.). Pri raščlambama pojma predispozicije za samoubojstvo navodi se kako više od polovice samoubojica nisu osobe s psihičkim poremećajima. Takve osobe prije samoubojstva nisu imale zamjetljive poremećaje u socijalnom i profesionalnom pa ni čuvstvenom funkcioniranju. Pored osobina ličnosti koje povećavaju vjerojatnost samoubojstva (npr. nezrelost, neuroticizam, psihopatoligija i sl.) uvijek se naglašava i važnost određenih životnih situacija (posebna fiziološka stanja, kritične i traumatske situacije, životna dob, hospitalizacija, alkoholizam i druge ovisnosti, depresivne faze i psihičke teškoće te sl.). Slijedom navedenog, nastojali smo ispitati problem vezan uz samoubojstvo u vojsci obzirom na doživljenu ratnu traumu. Odnosno, odgovoriti na pitanje postoje li razlike u sociodemografskim obilježjima i sklonosti rizičnom ponašanju samoubojica našeg uzorka, u odnosu na to jesu li te osobe doživjele ratnu traumu ili uopće nisu doživjeli ratno traumatsko iskustvo. U analizirani uzorak (N=83) uključene su osobe koje su počinile samoubojstvo (do 1996.god.), a bile su pripadnici Hrvatske vojske. Prema analizi psihološke autopsije i izrađenog mišljenja Odjela za vojnu psihologiju o povodima samoubojstava, uzorak je podijeljen u tri skupine: 1. skupina = osoba je doživjela isključivo ratnu traumu ; 2. skupina = doživljena ratna trauma u kombinaciji je s nekim drugim nepovoljnim čimbenicima ; te 3. skupina = uopće nisu doživjeli ratno traumatsko iskustvo. U statističku obradu uzeta je 21 varijabla koja opisuje različite oblike ponašanja te sociodemografska obilježja i uvjete u kojima je osoba odrasla i živjela. Jednostavnom analizom varijanci provjerene su statističke značajnosti razlika između skupina. Dobiveni rezultati mogu poslužiti, kako za objašnjenje mehanizama koji eventualno pokreću suicidalno ponašanje ili bar u prepoznavanju takvih osoba, ali s druge strane, vrijedni su i za uspješniju prevenciju suicidalnog ponašanja osoba koje okolica prepoznaje kao "normalne osobe". Depresivno stanje često se navodi kao jedan od uzroka samoubojstva, u načelu je povezana sa "skupljanjem loših životnih iskustava" kao što su razočarenja i rane. Kad se nakupi određen broj takvih "markica razočarenja" dolazi do kliničke manifestacije depresije koja može biti praćena osjećajem bezvrijednosti života i suicidalnošću. Rana trauma također se može promatrati kao uzrok pojave depresije i konačno manifestnog samoubojstva.

ratna trauma ; sociodemografska obilježja ; samoubojstvo

nije evidentirano