hrvatski

Uloga emocija u procesu samoregulacije učenja

Emocije su uz motivaciju vrlo važno područje samoregulacije učenja stoga se u novijim istraživanjima samoregulacije pisanja uz set motivacijskih varijabli mjere i emocionalne varijable. U posljednjih desetak godina u području psihologije obrazovanja općenito se povećao broj istraživanja koja proučavaju prirodu doživljenih učeničkih emocija, čiji rezultati pokazuju da su učeničke emocije na složeni način povezane s brojnim osobnim, dispozicijskim i ishodnim varijablama u obrazovanju. Istraživanja pokazuju da emocije snažno utječu na učeničko i nastavničko angažiranje, izvedbu i razvoj ličnosti, što znači da imaju važne implikacije za politiku djelovanja obrazovnih institucija te društvo u cjelini. Kako učeničke emocije općenito nisu bile dovoljno istraživane u kontekstu obrazovanja, tako nisu bile ni sustavno istraživane u kontekstu samoregulacije učenja, kao ni u kontekstu samoregulacije učenja u obrazovnom području pisanja. Prema teoriji kontrole i vrijednosti R. Pekruna, koja je trenutno najutjecajnija teorija emocija u obrazovnim okruženjima, učinci emocija na učenje i postignuće posredovani su brojnim kognitivnim, motivacijskim i regulatornim mehanizmima. Učeničke emocije utječu na korištenje različitih strategija učenja, motivaciju, raspoloživost kognitivnih resursa i stupanj samoregulacije učenja općenito, kao i specifično u području pisanja. U istraživanju u kojem je ispitano osam emocija koje su učenici doživjeli prije, za vrijeme i nakon pisanja ispitnog eseja (identično proceduri drugog dijela ispita iz Hrvatskog jezika na Državnoj maturi koji se odnosi na pisanje ispitnog eseja) utvrđeno je da pozitivne emocije pokreću samoregulaciju učenja u području pisanja, pozitivno su povezane s većinom samoregulacijskih i strategijskih varijabli te s boljim postignućima u zadatku pisanja za razliku od negativnih emocija.

Pekrunova teorija emocija; samoregulacija učenja; obrazovno područje pisanja.

nije evidentirano