hrvatski

Slušanje i upoznavanje glazbe

Slušanju i upomavanju glazbe pripada danas središnje mjesto u glazbenoj nastavi u općeobrazovnoj školi. Uvjet kulture civilizirana čovjeka nije više praktično muziciranje, nego poznavanje glazbe. Glazbenim analfabetom ne treba danas smatrati osobu koja ne poznaje note, ili ne zna svirati blokflautu, ili ne pjeva u zboru, već osobu koja ne poznaje glazbu. Samo se slušanjem, a ne vlastitim muziciranjem, može upznati velika glazba, samo se slušanjem može razviti glazbeni ukus i kritičan odnos prema glazbi, osobito onoj koju posreduju masovni mediji. Cilj slušanja jest upoznavanje glazbe i razvoj glazbenog ukusa, a sadržaj glazbeno umjetničko djelo. Aktivnost učenikova pri slušanju postiže se zadacima postavljenim neposredno prije slušanja. Estetski pristup glazbenom djelu nalaže da se ti zadaci odnose isključivo na glazbene, a ne na izvanglazbene elemente: melodiju (tema i njezine pretvorbe), ritam, tempo, dinamiku, izvođački sastav, glazbeni oblik

slušanje glazbe; aktivno-pasivno; osnovna škola; metodička priprema za slušanje

Ovo je prvi dio teksta. Nastavak će se pojaviti u sljedećem broju (23/24) Tonova. Inače, cjeloviti tekst može se naći u knjizi: Rojko, P. Metodika nastave glazbe. Teorijsko-tematski aspekti. Osijek, 1996. (na internetu!)