hrvatski

Subjektivna kvaliteta života osoba s invaliditetom

Cilj ovog istraživanja bio je mutidimenzionalno ispitati subjektivnu kvalitetu života osoba s različitim vrstama tjelesnog invaliditeta.Istraživanjem su obuhvaćene tri skupine ispitanika: osobe s oštećenjem sluha (N = 157), vida (N = 142) jer su to česte vrste oštećenja senzornih funkcijai osobe s neuromuskularnim bolestima (N = 87) da bi se istražilo postojanjekvantitativne i kvalitativne razlike u odnosu na različite vrste invaliditeta te da se ne može govoriti o kvaliteti života osoba s invaliditetom kao homogene skupine nego da je potrebno razmatrati navedenu problematiku u odnosu na vrstu oštećenja. Kako bi se ispitala subjektivna kvaliteta života, korišten je Indeks osobne kvalitete života za odrasle (Personal well-being indeks). Upitnik se sastoji od 7 subskala samoprocjene zadovoljstva vlastitim životom na 7 područja: životni standard, osobno zdravlje, životno postignuće, odnosi s bližnjima, osjećaj sigurnosti, pripadnost zajednici i sigurnost u budućnost. Odgovori se daju na Likertovoj skali od 11 stupnjeva pri čemu 0 označava potpuno odsustvo zadovoljstva, a 10 potpuno zadovoljstvo tim područjem. Ukupni indeks osobne kvalitete života izračunava se kao aritmetička sredina rezultata na navedenih sedam skala. Rezultati pokazuju da postoje statistički značajne razlike u subjektivnoj kvaliteti života među ispitivanim skupinama. Najviše vrijednosti indeksa nalaze se kod slijepih i slabovidnih osoba koja je i u okviru teorijski očekivanog normativnog raspona za svjetsku populaciju od 60 do 80% skalnog maksimuma (%SM). Značajno niže vrijednosti imaju osobe s oštećenjem sluha (gluhoća i nagluhost) i s neuromuskularnim bolestima. Nije utvrđena statistički značajna razlika između skupine s oštećenjem sluha i s neuromuskularnim bolestima. Rezultati ukazuju da postojanje invaliditeta ne mora nužno dovesti do smanjenja kvalitete života. Vrsta oštećenja je jedan od brojnih faktora koji utječu na ukupnu kvalitetu života pri čemu različite vrste invaliditeta na različit način utječu na psihičko, fizičko i socijalno blagostanje. Navedeno treba imati u vidu prilikom kreiranja Nacionalne strategije za osobe s invaliditetom.

subjektivna kvaliteta života; invaliditet

nije evidentirano