hrvatski

IV. lateranski koncil i hrvatsko glagoljaštvo

Deveti kanon IV. lateranskog koncila „De diversis ritibus in eadem fide“ određuje da vjernicima različitih jezika i obreda u jednoj vjeri (populi diversarum linguarum, habentes sub una fide varios ritus et mores) mjesni biskup mora providjeti svećenika koji će im prema tome jeziku i obredu administrirati sakramente. U istom vremenu hrvatsko glagoljaštvo, koje se uklapa u okvire ove koncilske odluke po pitanju jezika, ulazi u razdoblje procvata, čemu svjedoče povijesno liturgijski izvori. Papa Inocent IV. reskriptima 1248. i 1252. godine daje dopuštenje slavljenju slavenske – hrvatskoglagoljske liturgije, potvrđujući time trajnost običaja (consuetudo) obreda i jezika. Dosadašnja znanstvena istraživanja potvrđuju tvrdnju da su ti reskripti prvo službeno priznanje i zamah hrvatskog glagoljaštva. Ovim radom istražit će se koliki je utjecaj devetog kanona IV. lateranskog kocila na razvoj hrvatskog glagoljaštva, te posebno utjecaj na reskripte Inocenta IV.

IV. lateranski koncil; hrvatsko glagoljaštvo; Inocent IV.

nije evidentirano