hrvatski

Povezanost temperamenta, percipiranog stresa i uspješne prilagodbe adolescenata.

Ovim se istraživanjem željelo provjeriti kako temperament doprinosi uspješnoj prilagodbi tijekom povećane izloženosti stresu. Dosadašnja istraživanja ukazuju da temperament, kao genetsko-neurobiološki sustav, uzrok varijabiliteta u procjeni podražaja, doživljaju i intenzitetu stresa, kao i reakciji na stres. S obzirom na to, cilj istraživanja bio je utvrditi da li temperament indirektno, kroz percepciju stresa, utječe na uspješnu prilagodbu adolescenata. Koristio se Cloningerov model temperamenta koji obuhvaća četiri dimenzije: izbjegavanje štete, traženje novosti, ovisnost o nagradi i ustrajnost. Cloninger ukazuje da interakcija ekstremnih rezultata na dimenzijama temperamenta može pozitivno ali i negativno doprinijeti zdravlju ali i drugim psihosocijalnih ishodima. Ovo istraživanje provedeno je u dvije vremenske točke kako bi se utvrdilo da su podaci drugog mjerenja koji su ušli u konačnu obradu podataka zaista prikupljeni u razdoblju veće izloženosti stresu. Temperament se ispitivao Skalama temperamenta preuzetih iz Temperament-karakter inventara (TCI ; Cloninger i sur., 1994) pri čemu je sadržaj pitanja bio prilagođen ispitivanju na adolescentima. Percipirani stres se mjerio putem Skale percipiranog stresa (Perceived Stress Scale ; Cohen I sur., 1989) dok je uspješnost prilagodbe ispitana Samoiskazom ponašanja mladih (Youth Self-Report ; Achenbach, 1991). Indirektna povezanost temperamenta i prilagodbe adolescenata provjeravala se putem niza regresijskih analiza. Medijacijska analiza pokazala je da je percipirani stres u ulozi medijatora između temperamenta i prilagodbe adolescenata. Kod uspješno prilagođenih adolescenata utvrđena je povezanost između niskog izbjegavanja štete, niskog traženja novosti i niskih razina subjektivnog stresa. Dobiveni rezultati u skladu su s ranijim spoznajama koje ukazuju da osobe ovakvog temperamenta imaju dispozicijsku prednost odnosno, otporan temperament. Pretpostavka je da su adolescenti ovog istraživanja bili neopterećeni postizanjem nagrade (nisko traženje novosti) i neosjetljivi na signale kazne (nisko izbjegavanje štete) što je utjecalo da kod njih budu prisutne niske razine percipiranog stresa te samim tim, budu uspješno prilagođeni u periodu veće izloženosti stresu. Visoka ovisnost o nagradi također se pokazala prediktorom prilagodbe adolescenata međutim, ova dimenzija nije regulirala uspješnu prilagodbu putem percipiranih razina stresa. Kako heritabilni faktori mogu utjecati na dostupnost socijalne potpore pretpostavljamo da je ovisnost o nagradi putem dostupnosti tuđe podrške doprinijela prilagodbi adolescenata. Općenito, rezultati govore da temperament doprinosi individualnim razlikama u procjeni stresa i prilagodbi pojedinca u razdoblju povećane izloženosti stresu.

temperament; percipirani stres; uspješnost prilagodbe

nije evidentirano