hrvatski

Što znamo o ulozi samoodređenosti i osobina ličnosti u objašnjenju konzumiranja alkohola među studentima u studenskim naseljima?

Iako teorija samoodređenja predstavlja makro teoriju ljudske motivacije, njezina uloga u predikciji konzumiranja alkohola provjeravana je u manjoj mjeri. Cilj ovog rada je istražiti ulogu nekih konstrukata teorije samoodređenja i osobina ličnosti u predikciji konzumiranja alkohola među 438 studenata Sveučilišta u Zagrebu koji borave u studentskim naseljima. Istraživanje je provedeno na kvotnom uzorku s obzirom na spol i područje studiranja (37.9% mladića i 62.1% djevojaka ; Mdob=19.62, SD=0.826), pri čemu su primijenjeni: Skala samoodređenja (Sheldon i Deci, 1993) ; adaptirana inačica Skale općenitih uzročnih orijentacija (Deci i Ryan, 1985) ; subskala potrebe za autonomijom Skale temeljnih psiholoških potreba (Gagné, 2003) ; Upitnik percipirane podrške autonomiji (Williams i Deci, 1996) ; International Personality Item Pool (IPIP50) – skale ektraverzije, savjesnosti i neuroticizma te pitanja o učestalosti konzumiranja alkohola. Provedene su odvojene hijerarhijske regresijske analize za mladiće i djevojke, pri čemu su kao prediktori uključene osobine ličnosti, uzročne orijentacije, samoodređenost, potreba za autonomijom i percipirana podrška autonomiji. Kriterij je operacionaliziran brojem dana u posljednjih 30 dana u kojima je osoba konzumirala alkohol. Predloženi model objasnio je 13.1% varijance ovog kriterija među mladićima, pri čemu se ekstraverzija pokazala značajnom odrednicom. Među djevojkama, model je objasnio 10.9% varijance konzumiranja alkohola, pri čemu su značajni prediktori ekstraverzija i autonomna uzročna orijentacija. Rezultati ukazuju na zaključak kako je prilikom planiranja preventivnih intervencija potrebno uvažavati nalaze da različiti prediktori determiniraju konzumiranje alkohola među mladićima i djevojkama u studenskim naseljima.

Samoodređenost ; osobine ličnosti ; konzumiranje alkohola ; studentska naselja

nije evidentirano