hrvatski

ŠKOLSKI USPJEH MLAĐIH ADOLESCENATA: VAŽNOST ULOGE OSOBNIH I OBITELJSKIH ČIMBENIKA

Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi zaseban doprinos različitih dimenzija temperamenta (samokontrole, pozitivne i negativne afektivnosti), emocionalne regulacije, problema u prilagodbi (internaliziranih i eksternaliziranih problema) te percepcije roditeljskog ponašanja majki i očeva (emocionalnosti, prihvaćanja i odbacivanja) u objašnjenju školskog uspjeha učenika. Istraživanjem je obuhvaćeno 553 djece (275 učenica i 278 učenika) prosječne dobi 13 godina. Provedbom hijerarhijske regresijske analize na uzorku dječaka utvrđeno je da temperament, emocionalna regulacija i kontrola te roditeljsko ponašanje ostvaruju značajne samostalne doprinose objašnjenju varijabiliteta školskog uspjeha dječaka. Bolji školski uspjeh postižu dječaci koji su podložniji ljutnji, manje bojažljivi, efikasnije reguliraju vlastite emocije te percipiraju da ih majke i očevi više prihvaćaju. Na poduzorku djevojčica jedino je emocionalna regulacija i kontrola imala značajan i pozitivan doprinos objašnjenju školskog uspjeha ; djevojčice koje uspješnije reguliraju vlastite emocije su uspješnije u školi.

školski uspjeh ; temperament ; emocionalna regulacija ; problemi u prilagodbi ; roditeljsko ponašanje

nije evidentirano