hrvatski

Promjene u samoregulaciji učenja nakon doživljaja neuspjeha u školskom zadatku pisanja eseja

Istraživanje koje smo proveli odnosi se na samoregulaciju učenja u području pismenog izražavanja (pisanja eseja poput onoga na državnoj maturi) koje je procesne ili fazne prirode (poput longitudinalnog istraživanja) čime se bolje uspijeva utvrditi dinamika odnosa među varijablama. Nakon prvog dijela istraživanja na srednjoškolskim učenicima (N=199) u drugom dijelu istraživanja na 16% uzorka, odnosno 32 učenika koji su se u prvom dijelu istraživanja pokazali neuspješni ili su bili nezadovoljni postignutim uspjehom ponovili smo sve faze mjerenja (emocija, kognitivnih procjena, strategija učenja i pisanja, postignuća) te utvrdili promjene između 1. i 2. pisanja eseja i povezanost svih nabrojanih mjera sa strategijama suočavanja sa školskim neuspjehom (rješavanjem problema, dezangažmanom usmjerenim na ublažavanje negativnih emocija i onim usmjerenim za zaštitu samopoštovanja). Rezultati pokazuju da su neuspješni i nezadovoljni učenici uspjehom umanjili vrijednost zadatka, povećali emociju olakšanja nakon 2. mjerenja, očekivali uspjeh nakon 2. pokušaja, povećali akademsku kontrolu, smanjili adaptivne strategije učenja i pisanja osim povećanja eksternalne strategije pisanja „traženja pomoći izvana i pisanja po modelu“ te povećali postignuće u zadatku nakon 2. pokušaja. Iz korelacija mjerenih varijabli sa strategijama suočavanja sa školskim neuspjehom vidi se da veće korištenje strategije rješavanja problema dovodi do veće pozitivne promjene u pozitivnim aktivirajućim emocijama i vrijednosti postignuća u zadacima pisanja. Veće korištenje strategije dezangažmana usmjerenog na ublažavanje negativnih emocija, kao i korištenje dezangažmana usmjerenog na zaštitu samopoštovanja, dovodi do veće pozitivne promjene u pozitivnim aktivirajućim i pozitivnoj deaktivirajućoj emociji (olakšanja), vrijednosti postignuća i korištenja strategije pisanja planiranja i samousmjeravanja. U hrvatskim školama koje prije svega vrednuju disciplinu i nepovezano memoriranje, osim adaptivne strategije rješavanja problema na školski neuspjeh, učenici pribjegavaju i obrambenim strategijama ublažavanja negativnih emocija i zaštite samopoštovanja. Iz ovog istraživanja vidimo da učenici smanjuju vrijednost zadatka u kojemu su neuspješni kako bi sačuvali vlastito samopoštovanje te se oslanjaju na eksternalnu strategiju „pisanja po modelu i traženja pomoći izvana“ kojom jedino mogu doći do uspjeha u kratkom, ograničenom vremenu ponovnog pokušaja jer su zadaci pismenog izražavanja po svojoj prirodi složeni, pa je za bolji akademski uspjeh u takvim zadacima potrebno sustavno ulaganje truda i vježbe koristeći se adaptivnim, pretežno internalnim strategijama učenja i pisanja.

samoregulacija učenja ; školski neuspjeh ; suočavanje sa školskim neuspjehom ; akademske emocije ; strategije pisanja.

nije evidentirano