hrvatski

Kajkavizmi u hrvatskome prijevodu Disipula Johannesa Herolta († 1468.)

Kajkavska riječ u glagoljsku je književnost ušla već krajem 14., odnosno početkom 15. stoljeća (Vinodolski zbornik, Petrisov zbornik, Kolunićev zbornik i drugi rukopisi). U skupinu glagoljskih tekstova koji sadržavaju kajkavizme ulaze i četiri prijepisa hrvatskoga prijevoda popularne latinske zbirke propovijedi Sermones Discipuli de tempore et de sanctis njemačkoga dominikanca Johannesa Herolta († 1468.). Riječ je o glagoljskim Disipulima (A, B, C, D i fragmentu Disipula) iz 16. st. u kojima je čakavski tekst prožet kajkavizmima. Usporedba četiriju Disipula pokazala je kako je unošenje kajkavizama stilski obilježeno (izbjegavanje ponavljanja riječi, stvaranje kontaktnih sinonima i etimoloških figura), ali i motivirano željom da se unosom kajkavskih leksema poveća prihvaćenost teksta na širemu prostoru. Takvim su postupcima oba glagoljska pisara na više mjesta nastojala nadići svoju primarnu pisarsku djelatnost. Pojedini kajkavizmi još su jednom potvrdili kako je prijevod nastao u blizini kajkavskoga područja. Na primjeru Disipula proširene su spoznaje o udjelu kajkavskih elemenata u glagoljskim rukopisima iz 16. st.

kajkavizmi; Disipuli; glagoljski rukopisi; srednjovjekovne propovijedi

nije evidentirano