crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 822392

Knjiga

Autori: Karlović, Dalibor; Glavina Jelaš, Ivana
Naslov: Teorije ličnosti i genetička istraživanja
( Theories of personality and genetic investigations )
Vrsta knjige: udžbenik
Izdavač: Naklada Slap
Grad: Zagreb
Godina: 2016
Stranica: 228
ISBN: 978-953-191-802-2
Ključne riječi: teorije ličnosti ; biološke teorije ; dopamin ; serotonin ; geni
( theories of personality ; biological theories ; dopamine ; serotonin ; genes )
Sažetak:
Genetika je danas sveprisutna. U medicini je odavno etablirana i nezaobilazna u tumačenju gotovo svake pojave vezane uz zdravlje ili bolest. U psihijatriji ima važno mjesto, s obzirom na to da je potvrđeno da velike psihijatrijske bolesti imaju nasljednu komponentu. Štoviše, danas se u psihijatriji genetikom služimo da bismo dijagnosticirali bolesti i poremećaje. Na primjer detekcijom Huntington gena dokazujemo Huntingtonovu bolest, koja ima za posljedicu psihotične kliničke slike i demenciju. Genskim analizama koristimo se da bismo procijenili i rizik za razvoj poremećaja, primjerice određivanjem polimorfizma gena za apoprotein E određujemo rizik za pojavu Alzheimerove demencije. Farmakogenetika je uvelike danas u kliničkoj upotrebi. Tako određivanjem polimorfizma gena za serotoninski transporter danas unaprijed možemo znati hoće li pacijent imati povoljan odgovor na antidepresive koji djeluju na serotoninski transporter ili neće pa mu trebamo psihofarmakološki drugačije pristupiti. Primjera ima još mnogo. Ali, što je s genetikom ličnosti? Možemo li pomoću genske analize znati kakva će netko biti ličnost ili barem kakve će tendencije kao ličnost pokazivati. Genetička istraživanja ličnosti, prvenstveno molekularna, koja su posljednjih godina intenzivna, pokušavaju naći odgovore na ova pitanja. Istraživanja genetike i ličnosti prilično su stara ako uzmemo u obzir istraživanja blizanaca, rodoslovlja i slično. Međutim, molekularna istraživanja novijeg su datuma. Naime tek je u posljednjih dvadesetak godina omogućeno da se se u laboratorijskim uvjetima DNK izolira, umnoži i analizira. Tek je prije nekoliko godina sekvencioniran cjelokupni genom čovjeka. Tek odnedavno znamo potpun sastav našeg genoma. Glavni teoretičari ličnosti svoje su teorije ličnosti postavili prije ovih spoznaja. Genetička, molekularna istraživanja samo su dio puno kompleksnijihmeđudjelovanja u čovjeku. Tako gene nasljeđujemo, no nisu svi geni, iako ih imamo u sebi, aktivni. O kojem to čimbeniku ovisi hoće li se gen aktivirati i producirati svoje funkcionalne produkte, proteine? O aktivnosti gena ovisi količina proteina koji su receptori za neurotransmitere ili aktivnost i količina enzima koji su bitni proteini koji sudjeluju u izgradnji ili razgradnji neurotransmitera. O eurotransmiterima ovisi podražljivost neurona, mogućnost nastanka akcijskog potencijala, aktivacija drugog glasnika i posljedično aktiviranje ili suprimiranje aktivnosti gena. Ispada da je sustav zatvoren - geni, proteini, i nazad do gena. Situacija je mnogo kompleksnija. U sve se još miješa i okolina u najširem smislu te riječi. Primjerice, danas znamo da je kod osoba koje imaju mutiran gen za serotoninski transporter (SERT), i do 60% veća vjerojatnost da obole od depresivnog poremećaja nego osobe koje nemaju mutiran ovaj gen. Međutim, uvjet vrijedi samo ako je osoba s mutiranim genom za SERT izložena vanjskim stresnim situacijama. Dakle, tek interakcija gena i okoline daje odgovarajući fenotip. Drugi dobro poznati primjer je agresivno ponašanje i gen za monoaminooksidazu (MAO). Djeca koja imaju mutiran gen za MAO postat će agresivna u odrasloj dobi samo ako su i sama bila zlostavljana u djetinjstvu. Bihevioristi bi rekli da je riječ o naučenom ponašanju, danas znamo da je „krivac“ za takvo ponašanje mutiran gen za MAO, ali samo uz okolinski uvjet za agresiju. Okolinska agresija bez mutacije gena za MAO neće rezultirati razvojem agresivnog i zlostav-ljačkog ponašanja u osoba koje nemaju navedenu mutaciju. Međutim, s genetikom ličnosti treba biti oprezan. Kao i uvijek, u životu ništa nije idealno. Rezultati istraživanja genetike ličnosti proizašli su iz populacijskih istraživanja. Drugim riječima, rezultati su statistički uprosječeni i nalaz da je oko 40% naše ličnosti nasljedno za pojedinca zapravo i ne znači puno. Jer individualni život i individualna kombinacija gena u neke osobe u individualnoj životnoj povijesti daje određenu ličnost. Nadalje, ako znamo da su određeni gen ili geni odgovorni za nečije ponašanje, hoće li zbog toga takva osoba biti oslobođena odgovornosti za svoje životne postupke, izbore ili, da idemo u krajnost, oslobođena odgovornosti za kaznena djela, jer naprosto je kao takva rođena. Ili tko ima pravo baratati genetičkim informacijama, hoćemo li ljude koji su mutiranog gena SERT-a cijeli život osiguravati od stresova da ne bi dobili depresivni poremećaj. Imamo li pravo pravdati se lošom genetikom za životne neuspjehe ili su čovjekova slobodna volja i razum ipak presudni? Rekao bih da smo se našli u novoj situaciji. Genetika nam je dala neke odgovore, ali i otvorila puno više novih pitanja za čije odgovore moramo biti spremni.
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstvena
Znanstvena područja:
Temeljne medicinske znanosti,Psihologija
Upisao u CROSBI: Nada Vrkić (nada.vrkic@kbcsm.hr), 20. Lip. 2016. u 09:03 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4