Uloga psiholoških varijabli bitnih za odluku o zbrinjavanju starijih osoba od rastućeg je javnog interesa zbog predviđenih potreba i mogućih troškova usluga dugoročne skrbi. Dosadašnja istraživanja u različitim europskim zemljama pokazuju da roditelji i njihova djeca imaju neusklađene stavove o odgovornosti odrasle djece u zbrinjavanju starijih roditelja. Većina dosadašnjih istraživanja na temu brige za roditelja u starosti ispitivala je razine već pružene, odnosno primljene brige, na uzorku odrasle djece koja u situaciji izražene potrebe roditelja iskazuje spremnost na njegovo neformalno zbrinjavanje. Rezultati ovih istraživanja pokazuju da se odluke o zbrinjavanju starije osobe često donose pod pritiskom hitne potrebe, dok roditelji čije preferencije oblika zbrinjavanja nisu ostvarene izvještavaju o nižim razinama zadovoljstva životom. S druge strane, istraživanja očekivanja o budućoj brizi nude mogućnost razumijevanja preferencija oblika i učestalosti brige kod ispitanika koji još nisu iskusili porast roditeljeve potreba za brigom. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti razlike u očekivanjima o brizi u budućnosti, ovisno o ulozi ispitanika kao roditelja i primatelja, odnosno djeteta kao mogućeg pružatelja brige. U istraživanju su uspoređeni podaci nezavisne skupine ispitanika u ulozi odrasle djece u dobi od 23 do 50 godina, kao potencijalnih pružatelja brige i osoba starijih od 50 godina u ulozi roditelja kao budućeg primatelja brige. Analiziran je doprinos obilježja obiteljske strukture poput reda rođenja djeteta i bračnog statusa roditelja i djece. Ispitana je povezanost zadovoljstva životom osoba starije životne dobi s učestalosti kontakata s djecom, primljene pomoći i procijenjene bliskosti odnosa. Dobiveni rezultati intepretirani su u kontekstu teorije međugeneracijske solidarnosti.

Psihologija