hrvatski

Sveučilište za treću dob: pogled u budućnost

Produljenje životnog vijeka i sve veći udio starijih osoba u populaciji rezultira novim izazovima rada sa starijim osobama. Kvaliteta života starijih osoba postaje bitna tema za stručnjake različitih profila i izvan sektora zdravstva i socijale. Heterogenost ove populacije podrazumijeva njihove različite potrebe ovisno o zdravstvenom statusu, sociodemografskim obilježjima i osobnim interesima. Nove generacije starijih osoba imaju sve više razine obrazovanja i time i sve veću otvorenost za stalnim stjecanjem novih spoznaja zbog čega je opravdano očekivati da će u budućnosti biti sve više osoba usmjerenih na cjeloživotno učenje i mimo formalne edukacije. Dosadašnja istraživanja potvrđuju kako se uključivanje osoba treće životne dobi u edukativne programe pozitivno odražava na kvalitetu njihova tjelesnog, mentalnog i socijalnog funkcioniranja. Unatoč tome, u obrazovnoj se politici još uvijek nedovoljno pozornosti pridaje edukaciji starijih osoba, a institucionalizirani i organizirani kontinuirani oblici edukacije starijih kod nas su još uvijek rijetki. Primjeri takvih organiziranih oblika edukacije su sveučilišta za treću dob koja u Hrvatskoj postoje u Zagrebu već preko dvadeset godina u okviru Pučkog otvorenog učilišta i u Rijeci u organizaciji Sveučilišta u Rijeci uz podršku lokalne zajednice. Kroz neformalne oblike obrazovanja osobama treće životne dobi omogućuje se stjecanje novih znanstvenih spoznaja kroz ponudu raznovrsnih sadržaja. Različiti oblici rada i poučavanje prilagođeno starijim polaznicima osim usvajanja novih informacija prilika su i za druženje s osobama sličnih interesa i izvor osobnog zadovoljstva zbog kvalitetno provedenog vremena. Cilj je ovog okruglog stola kroz različite perspektive (organizatora, polaznika i predavača) prenijeti iskustva u provedbi programa Sveučilišta za treću dob u Zagrebu i Rijeci te istaknuti specifičnosti ovog modela cjeloživotne edukacije starijih osoba i njegov doprinos kvaliteti života u starijoj dobi. Osim razmjene iskustava, ukratko će se prezentirati i rezultati istraživanja o potrebama i motivaciji za pohađanjem ovog oblika edukacije i analizi psihološke prilagodbe kod polaznika i onih koji se nisu uključili u ove aktivnosti. Empirijski podaci i neposredna iskustva uključenih u programe Sveučilišta za treću dob bit će osnova za raspravu o održivosti ovog modela rada i važnosti njegova sustavnijeg implementiranja. Pozitivna iskustva sredina u kojima je prepoznata važnost ulaganja u obrazovanje starijih osoba i koje realizaciju programa edukacije za osobe treće dobi ugrađuju u svoje strateško planiranje, dobar su primjer doprinosa kvaliteti života starijih ljudi. Pozivamo sve zainteresirane kolegice i kolege da se uključe u raspravu.

starije osobe ; cjeloživotno učenje ; sveučilište za treću dob

nije evidentirano