hrvatski

Povezanost pristupa sreći, motiva za volontiranje i subjektivne dobrobiti volontera

Seligman i suradnici (2006) definirali su tri puta kojima ljudi pokušavaju ostvariti sreću. To su ugodan život (hedonizam), angažiran život i smislen život. Moguće je da ljudi s različitim pristupima ostvarenju sreće volontiraju iz različitih motiva i da to onda može imati posljedice za njihovu dobrobit i zadovoljstvo volonterskim iskustvom. Stoga je cilj ovog rada bio utvrditi odnos između pristupa sreći, motiva za volontiranje i subjektivne dobrobiti volontera. Na ukupno 136 volontera (44 muškaraca i 90 žena) starih između 16 i 56 godina primijenjena su 4 upitnika: Upitnik pristupa sreći, Upitnik volontiranja, Skala zadovoljstva životom i Kratka skala depresije i sreće. Upitnik volontiranja mjeri šest motiva za volontiranje, stupanj zadovoljenja tih motiva i zadovoljstvo volonterskim radom. Upitnik pristupa sreći mjeri orijentacije prema ugodnom, angažiranom i smislenom životu. Faktorska analiza motiva za volontiranje pokazala je dva glavna faktora: intrinzične motive (vrijednosti, učenje i samo-razvoj) i ekstrinzične (razvoj karijere i prilagodba društvu). Intrinzični motivi su izraženiji od ekstrinzičnih a i bolje zadovoljeni. Hijerarhijske regresijske analize pokazale su da se važnost obje vrsta motiva kao i njihovo zadovoljenje mogu predvidjeti na temelju orijentacije na smislen život s time da su se samo za intrinzične motive značajnim prediktorima pokazali i dob i ugodan život. Jedini prediktor zadovoljstva životom je zadovoljstvo volontiranjem, a jedini prediktor osjećaja sreće je izraženost intrinzičnih motiva. Može se zaključiti da su najzadovoljniji volontiranjem volonteri usmjereni na smislen život, a oni i u najvećoj uspiju zadovoljiti svoje motive za volontiranje (i intrinzične i ekstrinzične). Ove spoznaje važne su u praksi volontiranja, kako u regrutaciji volontera tako i u njihovoj edukaciji.

volontiranje; motivi za volontiranje; subjektivna dobrobit; pristupi sreći

nije evidentirano