hrvatski

UTJECAJ KEMIJSKE STRUKTURE POLIMERNIH ADITIVA NA POBOLJŠANJE REOLOŠKIH SVOJSTAVA PLINSKOG KONDENZATA

Osnovni problem kod proizvodnje, transporta, skladištenja i prerade plinskog kondenzata su nepovoljna reološka svojstva pri nižim temperaturama zbog visokog sadržaja n-parafina. Taj se problem u praksi rješava na različite načine, ali je najefikasnije dodavanje polimernih aditiva u koncentraciji od 100 do 1000 ppm. Uloga aditiva je mijenjanje kristalnog oblika parafina. Dodatkom aditiva plinski kondenzat poprima svojstva njutonskih tekućina. Kao mjera efikasnosti aditiva koristi se određivanje točke tečenja i viskoznosti u ovisnosti o smičnom naprezanju. Najbolji su aditivi čiji sastav odražava strukturu ugljikovodika kojih se svojstva žele modificirati. U ovom radu prikazana je sinteza, karakterizacija i primjena polimernih aditiva na poboljšanje reoloških karakteristika plinskog kondenzata. Sintetizirani su polimerni aditivi na osnovi dugolančanih estera (met)akrilne kiseline, kopolimerizacijom sa stirenom i akrilnom kiselinom, te terpolimerizacijom tih monomera. Polimerizacija je provedena s azo i peroksidnim inicijatorima u aromatskim otapalima. Utvrđen je utjecaj kemijske strukture monomera, duljine alkilnog lanca dugolančanih estera, omjera otapalo-monomeri i molekulne mase sintetiziranih aditiva na sniženje točke tečenja plinskog kondenzata Na poboljšanje reoloških svojstava plinskih kondenzata bitan utjecaj imaju i svojstva plinskog kondenzata. Optimalni rezultati su postignuti s aditivima na osnovi kopolimera s funkcionalnim monomerima (akrilna kiselina). Dodavanjem aditiva kondenzat poprima svojstva njutonske tekućine, što je utvrđeno iz odnosa viskoznosti i gradijenta brzine smicanja.

Polimerni aditivi; Poboljšanje reoloških svojstava plinskog kondenzata

nije evidentirano