hrvatski

PRIMJENA STABILNIH IZOTOPA KISIKA I VODIKA U ISTRAŽIVANJIMA TERMALNIH SUSTAVA

U suvremenim istraživanjima termalnih sustava koriste se omjeri stabilnih izotopa kisika (18O) i vodika (D) za određivanje podrijetla termalnih voda, područja prihranjivanja, brzine izmjene voda u pojedinim dijelovima vodonosnika i hidrauličke povezanosti među pojedinim vodonosnicima. Odjeljivanje (frakcioniranje) kod stabilnih izotopa kisika i vodika najviše ovisi o temperaturi faznog prijelaza, tlaku i inicijalnom izotopnom sastavu vode. U uzorcima termalne vode iz bušotine D-1, izvora Antunovog vrela, Ivanovog vrela, šahtova Š-1 i Š-3 te kopanog zdenca HZ mjereni su omjeri stabilnih izotopa vodika i kisika. Izmjereni omjeri 18O i D ukazuju na prihranjivanje termalnog vodonosnika oborinama. Prema sadržaju izotopa 18O, izdvajaju se vode Antunovog vrela, Ivanovog vrela i bušotine D-1 od voda šahtova Š-1 i Š-3 te kopanog zdenca HZ odnosno vode izvora i bušotine imaju negativnije vrijednosti. Prema 18O izračunata nadmorska visina područja prihranjivanja Antunovog vrela, Ivanovog vrela i bušotine D-1 je iznad 1000 m.n.m, što ne odgovara nadmorskoj visini područja tektoniziranih karbonata u kojima je moguće prihranjivanje jer se oni nalaze na nadmorskim visinama između 420 i 640 m. Dobivene vrijednosti upućuju na prihranjivanje termalnog vodonosnika tijekom hladnijeg perioda te ukazuju na dugo vrijeme zadržavanja vode u podzemlju.

stabilni izotopi kisika i vodika; srednje vrijeme zadržavanja; termalna voda

nije evidentirano