hrvatski

Povezanost metoda poučavanja fizike, kemije i biologije u osnovnoj i srednjoj školi s motivacijom za učenje

Motivacija za učenje oblikuje se tijekom vremena na temelju učenikovog iskustva sa sadržajem predmeta i njegovih interpretacija tih iskustava. Razvoj motivacije za učenje opisuje model razvoja interesa koje su postavile Hidi i Renninger (2006) prema kojem postoje četiri faze razvoja interesa: pobuđeni situacijski interes, zadržani situacijski interes, početni osobni interes i zreli osobni interes. Zadaća je svakog učitelja da odabire takve aktivnosti poučavanja kojima nastoji pobuditi situacijski interes, kako bi moglo doći do razvoja osobnog interesa za područje poučavanja. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati čestinu korištenja i zanimljivost motivirajućih metoda poučavanja poput demonstracija, gledanja filmova, samostalnog izvođenja pokusa, grupnih projekata te terenske nastave u poučavanju fizike, kemije i biologije u osnovnoj i srednjoj školi te povezanost čestine i zanimljivosti navedenih metoda sa samoefikasnosti, subjektivnom vrijednosti i ocjenom u tim predmetima. Istraživanje je provedeno na uzorku 192 učenika 7. i 8. razreda osnovne škole u Zagrebu i 195 učenika 1., 2. i 3. razreda opće gimnazije u Varaždinu. Primijenjen je upitnik koji se za svaki pojedini predmet sastojao od pitanja o čestini korištenja i zanimljivosti navedenih metoda poučavanja, skala samoefikasnosti i subjektivne vrijednosti, a prikupljeni su i podaci o ocjenama u tim predmetima. Učenici osnovne škole navode demonstracije kao dominantno korištenu motivirajuću metodu u poučavanju fizike i kemije, a gledanje filmova i grupne projekte u poučavanju biologije. Učenici srednje škole također navode demonstracije kao dominantnu motivirajuću metode u poučavanju fizike i kemije, dok su dominantne motivirajuće metode u poučavanju biologije samostalni pokusi i grupni projekti. Što se zanimljivosti tiče, učenici osnovne škole sve navedene metode procjenjuju zanimljivima, a osobito demonstracije i samostalne pokuse u učenju fizike i kemije, a gledanje filmova i grupne projekte u učenju biologije. Učenici srednje škole također sve metode procjenjuju zanimljivima i to demonstracije, samostalne pokuse i gledanje filmova u svim prirodoslovnim predmetima, a u biologiji još i grupne projekte i terensku nastavu. Korelacijske analize pokazuju da je učestalost demostracije u predmetima fizike i kemije u osnovnoj školi značajno povezana sa samoefikasnosti, vrijednostima i očekivanom ocjenom. Kod poučavanja biologije čestina demonstracije je i u osnovnoj i u srednjoj školi povezana sa samoefikasnosti i subjektivnom vrijednosti, a u srednjoj školi i s ocjenom. Rezultati ukazuju i na značajne povezanosti zanimljivosti svih metoda (s izuzetkom terenske nastave) u sva tri predmeta sa samoefikasnosti i vrijednosti, a često i s ocjenom i u osnovnoj i u srednjoj školi.

metode poučavanja; motivacija; učenje prirodoslovnih predmeta

nije evidentirano