hrvatski

Shizofrenija: neuropsihologijski pristup

Shizofrenija je heterogena skupina psihotičnih poremećaja koji su karakterizirani poremećajem mišljenja, pažnje, percepcije, emocija, motoričke aktivnosti i ponašanja, izrazito su teški, disruptivni. obično dugotrajni i pogađaju praktično sve aspekte funkcioniranja osobe. Još su Kraepelin i Bleuler naglašavali ulogu kognitivnih deficita u ovom poremećaju no desetljećima su ovi deficiti pripisivani različitim funkcionalnim oštećenjima. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća a naročito u posljednjem desetljeću pažnja istraživača usmjerena je na ulogu strukturalnih i funkcionalnih abnormalnosti mozga u ovom poremećaju i s njima povezanih deficita kognitivnih i izvršnih funkcija. U okviru neuropsihologijskog pristupa ispituju se različiti aspekti kognicije. izvršnih funkcija i emocionalnosti i razvijaju se različite teorije o odnosu deficita ovih funkcija i bolesti. Nedvojbeno je potvrđeno da su u velikog broja shizofrenih osoba izraženi deficiti u pamćenju, mišljenju, guvuiu, uvištiim funkcijama, pažnji i peicepciji a deficiti u uvim funkcijama utvrđeni i u rođaka prvog stupnja shizofrenih osoba naveli su neke istraživače da kognitivne deficite razmatraju kao marker vulnerabilnosti za shizofreni poremećaj. Rezultati različitih istraživanja, međutim, vrlo su heterogeni (kao i sam, poremećaj), a nedvojbeno je da postoji jedna podskupina shizofrenih osoba koje nc pokazuju odstupanja na neuropsihologijskim testovima. Odnos kognitivnih deficita i simptoma bolesti objašnjavan je na različite načine. Jedna skupina teorija naglašava da su kognitivni deficiti jezgra ove bolesti i da su negativni simptomi i dezorganizacija ponašanja u shizofrenih osoba posljedica temeljnih deficita radnog pamćenja. Druga skupina naglašava da su i simptomi bolesti i kognitivni deficiti posljedica iste neurobiološke disfunkcije, pa tako npr prema teoriji o kognitivnoj dizmetriji i kognitivni deficiti i simptomi bolesti posljedica su poremećaja u kortikalno- cerebelarno- talamičko- kortikalnoin krugu. Treća skupina teorija polazi od pretpostavke da se radi o sindromu u kojem se kognitivni deficiti i simptomi bolesti javljaju nezavisno. U ovoj su skupini teorije koje naglašavaju da dva različita procesa igraju ulogu u genezi shizofrenije: jedan netirorazvojni koji ima genetsku osnovu i pod utjecajem je različitih faktora rizika (kao npr. komplikacije tijekom trudnoće i poroda) a odgovoran je za premorbidne abnormalnosti, kognitivne deficite i negativne simptome i drugi povezan s visokom afektivnom reaktivnošću i stresorima koji je odgovoran za pozit ivne simptome. Nema slaganja oko toga radi li se u shizofreniji o generaliziranom oštećenju kognitivnih i izvršnih funkcija ili pak o specifičnim deficitima ni oko toga prethode li kognitivni deficiti pojavi simptoma bolesti i pogoršavaju li sc tijekom trajanja bolesti. Unatoč ne konzistentnosti rezultata različitih istraživanja jasno je da neuropsihologijska istraživanja imaju važne implikacije za razumijevanje samog poremećaja i za psihodijagnostiku i rehabilitaciju shizofrenih osoba.

shizofrenija ; kognitivne funkcije ; izvršne funkcije

nije evidentirano