hrvatski

Zdensko Vinski i arheologija kasnog srednjeg vijeka

Naizgled ne baš bliska veza između doajena hrvatske ranosrednjovjekovne arheologije i arheologije kasnog srednjeg vijeka, izražena u naslovu ovoga rada, ustvari predstavlja zanimljivu povjesnicu o razvoju jedne uže znanstvene teme unutar arheologije kasnog srednjeg vijeka – kasnosrednjovjekovna gradišta. Pod arheološkim nalazištima tipa „gradište“ podrazumijevamo u ovome radu sve srednjovjekovne lokalitete, visinske i nizinske, koji se sastoje od središnjeg uzvišenja utvrđenog obrambenim jarkom i zemljanim bedemom ili više jaraka i bedema. Upravo je dr. Zdenko Vinski bio prvi arheolog koji je upozorio hrvatsku znanstvenu zajednicu na ovaj tip lokaliteta. Prikupivši saznanja europskih arheologa za gradišta Zapadnih Slavena, Vinski je i predložio stručni termin „gradište“ za ranosrednjovjekovne zemljano- drvene utvrde okružene obrambenim jarcima i zemljanim bedemima, dok je za prapovijesne lokalitete sličnog tipa predložio termin „gradina“ što se i uvriježilo u arheološkoj literaturi. Duže razdoblje se u arheološkoj literaturi, a u pojedinoj povijesnoj čak i do danas, pogrešno držalo da je sjeverna Hrvatska napučena ranosrednjovjekovnim gradištima. Novija su arheološka istraživanja pokazala da je ovakav tip lokaliteta karakterističan za razdoblje kasnog srednjeg vijeka. Uz kamenom zidane burgove na brdima i wasserburgove u nizinama javljaju se brojna manja drveno- zemljana utvrđenja (ponekad sadržavaju i zidane objekte), koja su prvenstveno bila sjedištima srednjeg i nižeg plemstva. Čak i rezultati istraživanja koja je dr. Vinski provodio na gradištima u Mrsunjskom lugu kraj Slavonskog Broda i u Svetom Petru Ludbreškom ustvari potvrđuju dataciju ove vrste arheoloških nalazišta u Hrvatskoj u razvijeni i kasni srednji vijek.

Zdenko Vinski; srednjovjekovna gradišta

nije evidentirano