hrvatski

Sekvenca iz povijesti Doma likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1934. - 1939.

Istraživanja i prikazi Doma likovnih umjetnika, jedine javne zgrade namijenjene kulturi izgrađene u Zagrebu između dva svjetska rata, obično se bave arhitektonskim djelom Ivana Meštrovića ili ideološkim apsektima prenamijene zgrade 1940-ih i 1950-ih godina. S gledišta povijesti umjetnosti daleko je zanimljiviji odnos samih umjetnika i arhitekata prema zgradi Doma. Naime, znatan dio njih javno je istupio protiv dodjele gradnje Meštroviću mimo javnog natječaja, same zgrade koja je svojom arhaičnom formom, nepoštivanjem odabrane konstrukcije i enormnim troškovima izgradnje bila protivna profesionalnoj etici i fundamentalnim idejama suvremene arhitekture. Grand finale bila je dodjela zgrade na upravljanje Društvu umjetnosti što je za ishod imalo bojkot izložbe Pola vijeka hrvatske umjetnosti s kojom je zgrada otvorena od strane nekoliko desetaka likovnih umjetnika i arhitekata. Fokus izlaganja bit će upravo na razdoblju od 1934. do 1939. godine kada je zgrada bila povod tenzijama na zagrebačkoj likovnoj i arhitektonskoj sceni, ali i između umjetnika i arhitekata na jednoj, i gradskih vlasti u funkciji investitora na drugoj strani.

Dom likovnih umjetnika; Ivan Meštrović; izgradnja; kritika

Izlaganje je održano u sklopu panela "150 godina djelovanja Hrvatskog društva likovnih umjetnika" u kojem su sudjelovali: Tamara Bjažić Klarin, Tomislav Buntak, Iva Matija Bitanga, Irena Kraševac, Ivana Mance, Ana Šeparović, Petra Šlosel i Josip Zanki