crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 848750

Zbornik radova

Autori: Lebo, Željko; Würth, Donka
Naslov: Primjena letećeg pepela kao dodatka betonu i tlu
Izvornik: EU i hrvatsko graditeljstvoZagreb :
Skup: Sabor hrvatskih graditelja 2016
Mjesto i datum: Cavtat, R Hrvatska, 17.-18.11.2016.
Ključne riječi: leteći pepeo; kemijski sastav; beton; stabilizacija tla; glina
Sažetak:
Leteći pepeo je otpadni materijal u termoelektrana koji se pomoću filtarskih uređaja separira iz otpadnih plinova i kojeg kasnije treba zbrinuti. Najveća primjena pepela je u građevinarstvu i to kao građevinski materijal i kao sirovina za proizvodnju građevinskog materijala. Kao sirovina za proizvodnju građevinskog materijala znamo da se već niz godina primjenjuje u cementnoj industriji. Tijekom proizvodnje cementa, portland klinkera, velika je emisija CO2, te je cilj smanjiti tu proizvodnju i primijeniti miješane cemente, cemente sa letećim pepelom. U ovom članku dat je pregled primjene pepela u građevinarstvu, a naglasak je na primjeni u betonu, te primjeni za poboljšanje mehaničkih svojstava i stabilizaciju tla. Utjecaj pepela na hidrataciju cementa je neujednačen, što može utjecati na kvalitetu betona. Kemijski sastav letećeg pepela može varirati ovisno o vrsti goriva (ugljena) i tehnološkim procesima spaljivanja, a prisutnost ugljika, čiji sadržaj može biti različit, može nepovoljno utjecati na kemijsku reakciju letećeg pepela. Nesamovezujući pepeo s dodatkom vapna ili cementa danas se široko primjenjuje u stabilizaciji tla (prometnice i sl.), međutim novija istraživanja idu u tom smjeru, a pokazuju da se leteći pepeo (ne svaki) učinkovito može upotrijebiti pri poboljšanju tla i bez aktivatora (Vukićević, 2015). Razina poboljšanja tla letećim pepelom ovisi o karakteristikama tla, udjelu letećeg pepela u tlu, udjelu vlage u trenutku zbijanja te vremenu odgode (zarijevanja mješavine). Za uspješnu stabilizaciju tla potrebno je koristiti optimalni postotak letećeg pepela da bi se ostvarili uvjeti nužni za kemijske reakcije i promjenu mikrostrukture tla. Neka objavljena istraživanja u svijetu pokazuju da optimalni udio pepela u tlu iznosi 10 do 30 %, ovisno o vrsti tla i pepelu (Pandian, 2002., Ramadas, 2012.). Unatoč nabrojanim pozitivnim učincima, univerzalni princip stabilizacije tla letećim pepelom ne može se jednostavno obrazložiti. Stoga je uvijek potrebno za konkretnu geološku mikrolokaciju tla provoditi laboratorijsko istraživanje s ciljem definiranja tehnološkog postupka kako bi se ostvarili učinci poboljšanja tla. Jedno takvo istraživanje upravo se provodi na Zagrebačkoj glini pri Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Vrsta sudjelovanja: Predavanje
Vrsta prezentacije u zborniku: Cjeloviti rad (više od 1500 riječi)
Vrsta recenzije: Domaća recenzija
Izvorni jezik: ENG
Kategorija: Stručni
Znanstvena područja:
Građevinarstvo
Upisao u CROSBI: Donka Wurth (dwurth2@tvz.hr), 9. Pro. 2016. u 16:20 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4