hrvatski

Epistemološka uvjerenja i konstruktivno poravnanje u visokoškolskom obrazovanju

Odražavajući osobno viđenje prirode znanja i spoznavanja, epistemološka uvjerenja nastavnika usko su povezana s njihovim uvjerenjima o učenju i poučavanju. Nastavnici koji vjeruju da je znanje fiksan i apsolutan skup činjenica skloniji su koncepciji poučavanja kao prijenosu znanja. Nastavnici koji vjeruju da je znanje manje izvjesno i promjenjivo, skloniji su konstruktivističkom pristupu poučavanju (Maggioni i Parkinson, 2008). Izučavanje i razumijevanje uloge epistemoloških uvjerenja nastavnika, osobito je važno imajući u vidu da obrazovno okruženje utječe na razvoj epistemoloških uvjerenja studenata. Studenti koji znanje i spoznavanje sagledavaju kao proces aktivne konstrukcije pokazuju bolje postignuće i adaptivan profil u pogledu motivacije, pristupa učenju i samoreguliranog učenja (Otting i sur., 2010). Cilj je ovog istraživanja bio ispitati razlike u epistemološkim uvjerenjima nastavnika i studenata različitih područja znanosti. Nastojalo se ispitati i razlikuju li se nastavnici i studenti u epistemološkim uvjerenjima, ciljevima učenja/poučavanja, te percepciji korištenih metoda poučavanja i načina vrednovanja. Također, nastojalo se ispitati povezanost između navedenih varijabli kod nastavnika i studenata zasebno, te provjeriti ukazuju li te povezanosti na uvažavanje principa konstruktivnog poravnanja. U istraživanju je sudjelovalo 1 432 studenata prve i druge godine, kao i 60 nastavnika različitih studija Sveučilišta u Rijeci. Studenti su ispunjavali upitnik kojim su ispitana njihova epistemološka uvjerenja o području studiranja, kompetencije koje očekuju da će steći, te percepcija metoda poučavanja i načina vrednovanja nastavnika. Nastavnici su ispunjavali on-line upitnik kojim su prikupljeni podaci samoprocjene epistemoloških uvjerenja o njihovom području, procjene akademskih i generičkih kompetencija koje će studenti steći na studiju, te procjena korištenih metoda poučavanja i načina vrednovanja. Utvrđeno je da i nastavnici i studenti u području prirodnih i tehničkih znanosti u većoj mjeri iskazuju uvjerenje o izvjesnosti i nepromjenjivosti njihovog znanstvenog područja, nego nastavnici i studenti u području biomedicine, društvenih i humanističkih studija. Studenti, neovisno o području, u većoj mjeri od nastavnika vide svoje područje izvjesnim i nepromjenjivim. U pogledu kompetencija, studenti daju veći naglasak stjecanju znanja, dok nastavnici u većoj mjeri očekuju da će studenti steći generičke vještine učenja. Nastavnici i studenti iskazuju podjednaku percepciju korištenja e-učenja i projektne nastave, dok je percepcija korištenja metode suradničkog učenja i rješavanja problemskih zadataka viša kod nastavnika. Procjene načina vrednovanja više su kod nastavnika za primjenu zadataka objektivnog tipa i problemskih zadataka, dok studenti procjenjuju višom upotrebu praktičnih zadataka. Konačno, utvrđene korelacije među ispitivanim varijablama ukazuju na povezanost epistemoloških uvjerenja i ciljeva i metoda poučavanja, kao i načina vrednovanja i govore u prilog zadovoljavajućeg stupnja konstruktivnog poravnanja.

epistemološka uvjerenja ; akademske i generičke kompetencije ; konstruktivno poravnanje ; visokoškolsko obrazovanje

nije evidentirano