hrvatski

Spremnost za školu kao prediktor intelektualnih sposobnosti, samopoštovanja i depresivnosti u školskoj dobi

Uvod: O spremnosti za školu postoje različite definicije: prema nekim se autorima ona odnosi u prvom redu na dječje kognitivne sposobnosti ; za druge je više povezana sa sazrijevanjem, te socijalnim i emocionalnim aspektima razvoja ; dok treći smatraju da se odnosi na to u kojoj mjeri učenik ima (ili nema) potrebne alate kojima će uspješno savladavati zadatke u školskoj sredini. Bez obzira na to od kojeg polaznog modela interpretacije krenuli, spremnost za školu je važan koncept koji treba koristiti pri planiranju i strukturiranju rada s djecom. Osnovni je cilj ovoga rada istražiti ulogu početne spremnosti djece za školu u razvoju kasnijih kognitivnih sposobnosti te nekih osobina ličnosti kao što su samopoštovanje i depresivnost. Metoda: Jedanaest generacija učenika (n = 707) testirano je prilikom upisa u osnovnu školu (u razdoblju od školske 2001./2002. do 2011./2012. godine) Testom spremnosti za školu - TSŠ. Isti su učenici ponovo ispitani nakon četiri godine (u razdoblju od 2005./2006. do 2015./2016.), kada su pohađali peti razred, testom kognitivnih sposobnosti KI-4, Coopersmithovim upitnikom samopoštovanja, te Skalom depresivnosti za djecu. Rezultati: Utvrđene su značajne pozitivne korelacije između 4 subskale Testa spremnosti za školu i testa KI-4, a TSŠ se pokazao i značajnim prediktorom kasnijih kognitivnih sposobnosti. Učenici čija je prognoza školskog uspjeha (postavljena prilikom upisa u prvi razred osnovne škole) bila povoljna i vrlo povoljna, nakon četiri godine pokazivali su značajno više rezultate na testu kognitivnih sposobnosti te više samopoštovanje u odnosu na učenike s neizvjesnom i nepovoljnom prognozom. Uz to, učenici s nepovoljnom prognozom postizali su više rezultate na skali depresivnosti. Rasprava: Test spremnosti za školu - TSŠ kao instrument koji se koristi pri upisu, pruža informacije koje se mogu koristiti ne samo kao trenutni kriterij, već i dugoročno tijekom školovanja. Uvažavanje individualnih razlika u spremnosti za školu i odgovaranje na različite potrebe djece korak je u pravcu stvaranja škole spremne za djecu. Zaključak: Podaci ovog istraživanja ukazuju na to da je TSŠ izuzetno dobar instrument prognoze kasnijih kognitivnih sposobnosti te općeg funkcioniranja djece, kao i na potrebu kontinuiranog praćenja i pružanja podrške onima koji ulaze u školski sustav s neizvjesnom i nepovoljnom prognozom uspješnosti.

spremnost za školu; kognitivne sposobnosti; samopoštovanje; depresivnost

nije evidentirano