hrvatski

Percepcija kroničnih bolesti kod starijih osoba

Uvod: Oboljele osobe stvaraju modele odnosno vjerovanja o tome što je uzrokovalo njihovu bolest, koliko će ona trajati, te u kojoj se mjeri može liječiti i kontrolirati. Takva su uvjerenja važna jer pomažu u pridavanju smisla simptomima, a predstavljaju i osnovu za suočavanje s oboljenjem. Većina istraživanja na području percepcije bolesti temelji se na Leventalovom modelu. Polazeći od tog modela provedena su brojna istraživanja o percepciji bolesti kod skupina pacijenata sa specifičnim oboljenjima (kardiovaskularne bolesti, dijabetes, karcinom i sl.). Modeli koje pacijenti stvaraju variraju ovisno o vrsti oboljenja, a uz to prisutne su i individualne razlike unutar istog oboljenja s obzirom da je doživljavanje bolesti uvijek vrlo osobno iskustvo. U starijoj životnoj dobi pojava oboljenja je očekivana i uobičajena, a za većinu kroničnih bolesti ne očekuje se ozdravljenje. Stoga je razumijevanje načina na koji starije osobe doživljavaju vlastita oboljenja bitno, jer može pomoći u planiranju tretmana i intervencija te osiguravanju kvalitetnijeg života. Cilj je ovoga istraživanja ispitati način na koji starije osobe interpretiraju vlastita kronična oboljenja, te provjeriti postoji li povezanost percepcije bolesti s varijablama psihološke dobrobiti. Metoda: Istraživanje je provedeno na uzorku od 135 starijih osoba u dobi od 60 do 85 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Percepcija bolesti ispitana je kratkom skalom percepcije bolesti IPQ (Brief Ilness Perception Questionnarie) kojom se mjere kognitivni i emotivni aspekti bolesti, a primijenjena je i Skala samoprocjene uspješnog starenja, skala optimizma te čestica procjene zadovoljstva životom. Rezultati i rasprava: Raspon broja oboljenja u našem uzorku kretao se od 1 do 5, a većina je osoba navodila da boluje od jedne kronične bolesti (62%). Najčešće navođene bolesti bile su bolesti srca (51, 7%) te bolesti kostiju, zglobova i mišića (22%). Rezultati su pokazali da je percepcija kroničnih bolesti kod starijih osoba značajno povezana s varijablama psihološke dobrobiti na način da je procjena manjih posljedica bolesti i manjeg broja simptoma, te manja zabrinutost i bolja kontrola negativnih emocija uzrokovanih bolešću povezana s većim optimizmom, većim zadovoljstvom životom te uspješnijim starenjem. Uz to, utvrđeno je da tri dimenzije percepcije bolesti (osobna kontrola, kontrola tretmanom te koherentnost) predstavljaju značajne prediktore uspješnog starenja. Osobe koje imaju neko kronično oboljenje, no pri tome procjenjuju da imaju osobnu kontrolu nad vlastitom bolešću, da im propisani medicinski tretman pomaže, te one koje dobro razumiju svoju bolest uspješno stare usprkos tome što su bolesne. Zaključak: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na važnost razumijevanja i kontroliranja bolesti u kontekstu starenja i zadovoljstva životom.

percepcija bolesti; starije osobe; uspješno starenje; zadovoljstvo životom

nije evidentirano