hrvatski

Obrazovanjem protiv političkih konflikata. Podučavanje javnom pravu na habsburškim visokim školama 18. stoljeća

Osamnaestom se stoljeću na prostoru nekadašnje Habsburške Monarhije opravdano može pridati obilježje „razdoblja reformi“. Vrijeme je to stvaranja temelja modernih državnih struktura, kad su se tradicionalne tekovine staleškoga uređenja sukobljavale s interesima i prioritetima države u razvoju, a prava i privilegije staleža s afirmacijom vladareva suvereniteta. Do kraja stoljeća u protomodernoj se državi, još uvijek naglašeno staleškoj, etablira nov sustav moći koji se suočava s novim izazovima u upravi, gospodarstvu i socijalnoj politici. U prevladavanju tih sukoba i pronalasku suživota „starih“ i „novih“ struktura obrazovanje je odigralo znatnu, možda i ključnu ulogu. S jedne strane, školstvo postaje politicum, uslijed čega ga država reformira, njime upravlja, propisuje kurikule i udžbenike te postavlja nove obrazovne kriterije. S druge strane, cilj obrazovanja prilagođava se društveno-političkim prilikama: „Javne škole ne može se drugačije promatrati nego kao rasadišta, gdje se obrazuju subjekti potrebni za javnu upravu i oblikuju tako da vladaru i državi budu na raspolaganju službenici sposobni za upravu ili promicanje njegove službe“ – pisao je, primjerice, krajem 1760-ih Krsto Niczky, budući veliki župan Virovitičke županije. Tendencija usmjeravanja obrazovanja na sadržaj koji pogoduje interesima vladareve suverenosti i države u razvoju te pokušaji „političkoga discipliniranja“ postaju tada sastavni dio obrazovnog materijala. U središte interesa reformatora obrazovanja dolaze pravne znanosti primjenjive na državnu upravu – u njima se počinje odražavati jedinstvo znanosti, njezine praktične primjene, upravnih praksi, gospodarstva i društveno-političkih okolnosti. U tom je smislu podučavanje budućih javnih službenika javnome pravu imalo osobit značaj: javnim su se pravom u razdoblju nastanka protomodernih država utvrđivali odnosi između vladara i staleža, države i njezinih stanovnika te obaveze i prava političkih subjekata, s neizbježnim naglaskom na značaj općega dobra, blagostanja i nužnosti vremena. Cilj je izlaganja prikazati nastojanja bečkoga dvora da reformom visokoškolskog sustava i kontrolom sadržaja udžbenika javnoga prava stvori nove kriterije u obrazovanju budućih javnih službenika. Pritom se naglašava utjecaj tih kriterija na pravnu naobrazbu u zemljama podložnim ugarskome zakonu, među kojima je i Hrvatsko-Slavonsko Kraljevstvo, te se pokušavaju utvrditi posljedice tih mjera na političke konflikte između bečkoga dvora i staleža tih zemalja, osobito u kontekstu važnosti tradicionalnih društvenih vrijednosti u očuvanju autoriteta javne uprave.

Povijest obrazovanja; povijest pravnih znanosti; 18. stoljeće; Habsburška Monarhija; prosvijećeni apsolutizam

nije evidentirano