hrvatski

Efekti psihološkog stresa i progresivne mišićne relaksacije na kratkoročno i dugoročno pamćenje neutralnih i emocionalnih riječi

Stres ima kompleksan utjecaj na učenje i pamćenje u smislu da ga može poboljšati ili oslabiti. Odgovor na stres prate fiziološke promjene kao što su povećano uzbuđenje, izlučivanje hormona stresa i aktivacija simpatičkog živčanog sustava. Istraživanja su pokazala da navedene promjene imaju pozitivno djelovanje na zadržavanje informacija. S druge strane postoje nalazi da procedure koje smanjuju uzbuđenje kao što je primjerice mentalna relaksacija mogu poboljšati pamćenje. Međutim, istraživanja ne pokazuju konzistentne rezultate. Kako bi razjasnili ovu problematiku cilj je ovog ispitivanja bio utvrditi učinke stresa i progresivne mišićne relaksacije na kratkoročno i dugoročno pamćenje neutralnih i emocionalnih riječi. Sudionici (n=90) su slučajnim izborom podijeljeni u tri skupine: dvije eksperimentalne i jednu kontrolnu skupinu. Svim sudionicima je prvo izmjeren varijabilitet rada srca u stanju mirovanja. Nakon toga su sudionici u prvoj eksperimentalnoj situaciji izloženi posebnom postupku izazivanja stresa poznatom pod nazivom Trier Social Stress Test (n=32). U drugoj su eksperimentalnoj situaciji sudionici slušali snimku progresivne mišićne relaksacije koja je trebala izazvati relaksirajući učinak (n=32) dok je sudionicima u kontrolnoj situaciji samo izmjeren varijabilitet rada srca u stanju mirovanja (n=26). Pamćenje se ispitivalo neposredno nakon izlaganja eksperimentalnim, odnosno kontrolnoj situaciji metodom neposrednog dosjećanja. Sljedeći dan ispitivalo se pamćenje liste riječi metodom slobodnog dosjećanja i prepoznavanja. Trosmjerna analiza varijance je pokazala da se pozitivne i neutralne riječi pamte značajno bolje od negativnih te da je najviše riječi zapamćeno prilikom neposrednog dosjećanja, nešto manje u situaciji odgođenog prepoznavanja dok je za odgođeno dosjećanje broj zapamćenih riječi bio najmanji. Slušanje snimke relaksacije dovelo je do značajno višeg visokofrekventnog varijabiliteta (HF) što je pokazatelj efikasne relaksacije i povećane parasimpatičke aktivnosti. Nije dobivena značajna razlika u pamćenju neutralnih i emocionalnih riječi između grupe sudionika koji su izloženi psihološkom stresu, grupe koja je slušala snimku relaksacije i kontrolne grupe. Podaci upućuju na potrebu za većim uzorkom i većom eksperimentalnom kontrolom kako bi se ispitali efekti stresa i relaksacije na pamćenje.

Stres ; progresivna mišićna relaksacija ; učenje ; pamćenje ; varijabilitet rada srca

nije evidentirano