hrvatski

Anksiozna osjetljivost : fenomenologija i teorije

U radu su opisane osnovne teorijske postavke u tumačenju fenomenologije anksiozne osjetljivosti (anxiety sensitivity), kao i rezultati suvremenih istraživanja na ovom području. Anksiozna osjetljivost se opisuje kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, a koji proizlazi iz uvjerenja da ti simptomi i tjelesne senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice. Anksiozna osjetljivost predstavlja temeljni strah i specifičnu tendenciju da se strahom reagira na senzacije koje su sastavni dio anksioznosti, straha ili panike. Svrha rada je prikazati neke aktualne trendove i probleme u tumačenju anksiozne osjetljivosti, te razvoja anksioznosti i anksioznih poremećaja. Do danas su se konstrukti anksiozne osjetljivosti i njima srodni psihološki konstrukti, najviše opisivali u okviru nekoliko teorija anksioznosti, posebice Reissovoj teoriji očekivanja i osjetljivosti, u radovima Richarda McNallyja, Scotta Lilienfelda, Stevena Taylora, te kognitivnim teorijama paničnih poremećaja Davida Clarka, Aarona Becka i Davida Barlowa. Pri tome se osobito vrijednim čini naglašavanje potrebe specifičnog pristupa u istraživanju i tumačenju razvoja pojedinih anksioznih poremećaja. Ovakav pristup nudi brojne smjernice za istraživanja na ovom području, ali isto tako i za bolje razumijevanje fenomenologije anksioznosti općenito.

anksioznost, anksiozna osjetljivost, panični poremećaji

nije evidentirano