hrvatski

Anksiozni poremećaji u djece i adolescenata

Anksiozni poremećaji pripadaji među najčešće mentalne poremećaje u dječjoj i adolescentnoj dobi. Temeljno obilježje ovih poremećaja je razvojno neprimjerena razina anksioznosti i strahova koji ometaju normalno funkcioniranje djeteta. Važno je dječje strahove promatrati u kontekstu razvojnih procesa. Prevalencija anksioznih poremećaja kod djece kreće se od 10 % do 20 %. Zastupljeni su u oba spola, iako se češće javljaju kod djevojčica i to nakon šeste godine života. Pravodobno otkrivanje i liječenje dječje anksioznosti može smanjiti negativni utjecaj koji ovi poremećaji ostavljaju na daljnji razvoj te na školsko, obiteljsko i socijalno funkcioniranje djece i mladih. Često dolaze u komorbiditetu s ostalim psihijatrijskim poremećajima, ali i drugim anksioznim poremećajima. Manifestiraju se čitavim spektrom najrazličitijih promjena emocionalnim, kognitivnim, bihevioralnim i tjelesnim simptomima. Multifaktorskne su etiologije, nastaju djelovanjem različitih biologijskih, genetskih, psihološkh i socijalnih čimbenika. U liječenju anksioznih poremećaja najbolje rezultate daje kombinirani tretman koji se temelji na kognitivno-bihevioralnoj terapiji (KBT) i farmakoterapiji. Kognitivna terapija otkriva i mijenja negativne automatske misli, pogrešna bazična vjerovanja, pretpostavke i iskrivljena mišljenja. Bihevioralne tehnike imaju za cilj promjenu ponašanja. U novije vrijeme uvodi se i terapija temeljena na usredotočenoj svjesnosti (engl. mindfulness based therapy). Od lijekova najčešće se primjenjuju selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina koji su prva linija terapije i dokazano su najučinkovitiji kod anksioznih poremećaja. Prognoze su najbolje ako se tretmanom krene što prije te osim samog djeteta u planiranje i provođenje terapijskog tretmana uključe roditelji odnosno skrbnici djeteta.

anksioznost, anksiozni poremećaji, strah, djeca, adolescenti, usredotočena svjesnost

nije evidentirano