hrvatski

Kakve trenere sportaši žele, a kakve imaju?

Trenerovo rukovođenje utječe na proces učenja i postignuća sportaša jer oni koji su zadovoljni svojim trenerom imaju bolje preduvjete i motivaciju za uspješne rezultate, dok nekvalitetan odnos trenera i sportaša može negativno utjecati na sportašev napredak (Jowett, Chaundy, 2004). Proces sportskog treninga odvija se u interakciji između trenera, sportaša i situacijskih čimbenika. Sukladno Chelladuraievom modelu rukovođenja u sportu (Chelladurai, 1993), uspješna sportska izvedba funkcija je slaganja aktualnog, zahtijevanog i preferiranog trenerovog ponašanja. Stoga je glavni cilj ovog istraživanja bio ispitati kakve trenere sportaši žele, a kakve imaju. Sukladno tome ispitali smo razlike u preferiranom i aktualnom stilu rukovođenja te postoje li razlike u preferencijama stila rukovođenja s obzirom na spol i tip sporta. U istraživanju je sudjelovalo 160 studenata i studentica (Nm=100, Nž=60) bivših i sadašnjih sportaša Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prosječne dobi 20.9 g. Korištena je hrvatska verzija Upitnika trenerova rukovodećeg ponašanja (Leadership Scale for Sports, LSS). Rezultati ANOVA-e pokazuju da sportaši žele više instruktivnog i demokratskog trenera nego što ga imaju te žele da im pruža veću socijalnu podršku i više pozitivnih povratnih informacija na treningu. Navedeno upućuje da u prosjeku većina ima autokratskog trenera koji im pruža nedovoljno socijalne podrške, nisko je instruktivan i premalo upućuje pozitivne povratne informacije. Rezultati razlika u procjenama aktualnog i željenog trenerovog ponašanja s obzirom na spol pokazuju da oba spola žele više instruktivnog i demokratskog trenera, koji će im pružiti više pozitivnih povratnih informacija i veću socijalnu podršku. Razlike u percepciji trenerovog rukovođenja s obzirom na tip sporta također pokazuju da sportaši u pojedinačnim i ekipnim sportovima žele više demokratskog i više instruktivnog trenera koji pruža više pozitivnih povratnih informacija i koji je suportivniji. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da diskrepanca između željenog i aktualnog rukovodećeg ponašanja snižava razinu zadovoljstva sportaša, što dugoročno može negativno utjecati na njihovu izvedbu. Stoga je nužno intervenirati i educirati trenere o važnosti i ulozi kvalitetnog odnosa trenera i sportaša, te načinima kako djelovati na tom planu.

stil rukovođenja, zadovoljstvo trenerom, odnos trener-sportaš

nije evidentirano