hrvatski

Koliko, zašto i kako adolescenti gledaju televiziju : implikacije za afektivnu dobrobit

Cilj istraživanja bio je odrediti doprinos količine gledanja televizije, motiva za gledanje i kognitivne uključenosti u sadržaj programa objašnjenju afektivne dobrobiti mlađih adolescenata. U istraživanju je sudjelovalo 537 učenika sedmih i osmih razreda iz deset osnovnih škola u Zagrebu. Uz procjenu količine gledanja, primijenjena je skala motiva za gledanje televizije, mjere kognitivne uključenosti u gledanje te skala PANAS-C za mjerenje pozitivnih i negativnih emocija kod djece. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazali su da se motivima za gledanje televizije može objasniti relativno visok postotak varijance negativnih emocija i manji postotak varijance pozitivnih emocija. Kognitivna uključenost u sadržaj programa objašnjavala je vrlo malen postotak varijance, dok se količina gledanja televizije nije pokazala značajnim prediktorom ni pozitivnih ni negativnih emocija. Općenito se može zaključiti da su rezultati pokazali da koliko adolescenti gledaju televiziju nije povezano s njihovom afektivnom dobrobiti, kako gledaju u maloj je mjeri povezano s afektivnom dobrobiti, i to sa pozitivnim emocijama, dok zašto gledaju televiziju ima najveće implikacije, i to posebno za negativne emocije.

adolescenti ; gledanje televizije ; motivi ; kognitivna uključenost ; afektivna dobrobit

nije evidentirano