Jedna od definicija umjetne inteligencije (AI) predlaže da je umjetna inteligencija disciplina računalne znanosti koja se bavi istraživanjem i stvaranjem strojeva sposobnih za takvu vrstu aktivnosti koja da je izvedena od ljudi bila bi proglašena inteligentnom. Kao takva, ona ima svoje raznolike ciljeve. Ciljevi koji su interesantni za kognitivne psihologe odnose se na modeliranje ljudskih kognitivnih procesa. Osnovna pretpostavka pri tome jest da ako kognitivni model, pri izvođenju neke klase zadataka, daje isti ili vrlo sličan izlaz kao i ljudski ispitanik, pri izvođenju istog zadatka, onda postoji dobra osnova za vjerovanje da su procesi kompjutacije računalnog modela analogni procesima ljudskog kognitivnog sustava. U skladu s tim i metodologija razvijanja modela umjetne inteligencije u svojim osnovnim koracima nalikuje koracima u eksperimentalnim istraživanjima. Ovako jako metodološko oruđe nije prošlo nezapaženo među kognitivnim psiholozima, i danas je računalno modeliranje sastavni dio istraživanja kognicije. Uspješna integracija metodologija eksperimentalne psihologije i umjetne inteligencije postoji u grani kognitivne psihologije koja se bavi istraživanjima strategija rješavanja problema. Glavna metoda eksperimentalne psihologije koja se ovdje koristi jest analiza protokola verbalnih izvješća. Ova metoda omogućuje određivanje ispitanikovih strategija pretraživanja problemskog prostora. Te se strategije mogu opisati algoritamski i implementirati u računalni model. Valjanost tog modela utvrđuje se usporedbom ispisa računalnog dolaska do rješenja (korak po korak) s ispitanikovim protokolom. Primjer ovakve integracije istraživanja je rad Newella i Simona i razvoj njihovog GPS (General Problem Solver) programa mogao rješavati različite klase problema iz simboličke logike, integralnog računa, kriptoaritmetike, zatim, probleme misionara i kanibala te Hanojskog tornja na način koji je sličan ljudskom rješavanju istih problema.

Psihologija