hrvatski

Psihološka potpora promjeni stila života - motivacijski intervju

Komunikacija je neophodan dio zdravstvene skrbi te je prepoznato da je dobra komunikacija fundamentalna za uspostavljanje adekvatnog odnosa. No, uočene su bitne razlike u kvaliteti komunikacije što navodi na nužnost poboljšanja ovih vještina. Vještine savjetovanja se sve češće koriste u zdravstvenom sustavu i od velike su pomoći zdravstvenim djelatnicima kako bi unaprijedili zdravlje bolesnika. Motivacijski intervju je poseban oblik savjetovanja. Inicijalno je razvijen 1983.godine u svrhu intervencija kod pretjerane konzumacije alkohola. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, motivacijski intervju se sve više koristi i kod drugih zdravstvenih problema, najčešće kod kroničnih oboljenja kod kojih je promjena bolesnikovog ponašanja kao i njegova motivacija ključna u postizanju dobre remisije bolesti. Pozitivni pomaci, prilikom uporabe ove vrste savjetovanja, su uočeni kod osoba s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom, hipertenzijom, pretilosti, psihozom, kod patoloških kockara te kod prevencije HIV infekcija. Pokazao se učinkovit u promjenama zdravstvenog ponašanja kod bolesnika, a predstavlja interakciju u kojoj jedna osoba (zdravstveni djelatnik) pruža svoje vrijeme, pažnju, poštovanje i stručno znanje s ciljem pomaganja bolesniku da razmisli, ispita, otkrije i razjasni vlastite načine života kako bi unaprijedio zdravstvenu dobrobit. Motivacijski intervju je bolesniku orijentiran intervju koji poštuje bolesnikovu autonomiju i slobodu izbora i može ga se primjenjivati tijekom uobičajenih kontrolnih pregleda. Važno je u procesu savjetovanja utvrditi problem, postaviti ciljeve i facilitirati promjene. Motivacijski intervju se najčešće sastoji od šest koraka: odluka na kojem će se problemu raditi, tražiti informacije (utvrditi bolesnikova vjerovanja, znanje, prijašnja iskustva), informirati (no, voditi računa o bolesnikovoj autonomiji – nikako ne davati savjete, ne kritizirati, ne podcjenjivati niti omalovažavati bolesnikove stavove), zajedničko donošenje odluka (bazirano na realnim očekivanjima), pomoć (podrška i ohrabrenje, detektirati moguće prepreke, razraditi jasan plan dan po dan), organizacija (evaluacija ciljeva, davanje podrške, reevaluacija). Kod bolesnika se promjene najčešće događaju sljedećim redoslijedom: neodređenost (bolesnik nije svjestan postojanja problema uz vjerovanje da to nije važno), namjera (spoznaja o postojanju problema), priprema (bolesnik započinje s planom promjene, traži savjete), akcija (promjene u ponašanju npr. prestanak pušenja), konsolidacija (prevencija relapsa). Veliki broj istraživanja ukazuje da upotreba motivacijskog intervjua može značajno smanjiti broj kardioloških recidiva, djelovati preventivno te povećati pridržavanje liječničkih savjeta o promjeni stila života i redovnog i pravilnog uzimanja propisane terapije.

psihološka potora ; stil života ; motivacijski intervju

nije evidentirano