hrvatski

Kako multidisciplinarno liječiti srce, mozak i psihu

Cilj ovog rada je prikazati važnost multidisciplinarnog pristupa u liječenju neuroloških pacijenata. Pacijentica je u dobi 26 godina, neudana, bez djece, studentica 4. godine PMF-a. Od djetinjstva se liječi po kardiologu radi prisutnih ataka tahikardije i ventrikularne ekstrasistole. Pacijentica je pod kardiološkom terapijom, ali bez bitnih promjena. Od 2004.g. je u neurološkom tretmanu zbog EPI simptomatologije. Tijekom hospitalnog tretmana na neurologiji pokušala je suicid kada je jedanput konzilijarno pregledana od psihijatra koji je uveo antidepresiv. Od tada nije psihijatrijski liječena sve do 2008.g. kada se prvi puta javlja psihijatru radi akutne reakcije na stres po prekidu emocionalne veze. Tijekom boravka na neurologiji pokazivala je somatizirajuće znakove anksioznosti. Anamnestički se saznaje o neadekvatnom odrastanju u disfunkcionalnoj obitelji. Majka se psihijatrijski liječi radi graničnog poremećaja ličnosti, a otac je alkoholičar. Tijekom psihijatrijskog pregleda 2008.g. pacijentica je popivši veliku količinu Tegretola pokušala suicid nakon kojeg je hitno hospitalizirana na Psihijatrijsku kliniku. Rezultati psihologijske obrade ukazuju na iznadprosječne intelektualne funkcije bez organskih disfunkcija CNS-a (mnestičke sposobnosti odstupaju po psihogenom tipu). Na planu ličnosti radi se o poremećaju ličnosti s učestalim disocijativnim razdobljima, visokoj agresivnosti, razdražljivosti, impulzivnosti i „acting-out“ reakcijama. Stopa suicidalnog rizika je izrazito naglašena. Iz navedenog prikaza slučaja vidljiva je nužnost multidisciplinarnog liječenja somatskih pacijenata uzevši u obzir važnost psihičke nadgradnje u nastanku i razvoju somatskog oboljenja.

multidisciplinarnost ; liječenje ; srce ; psiha

nije evidentirano