hrvatski

Od nesuradljivog bolesnika do suradnog partnera u liječenju: važnost komunikacijskih vještina u liječničkoj praksi

Odnos bolesnika i liječnika je kompleksan proces u kojem se razvija terapijski odnos, pri čemu liječnik uz empatijski pristup procjenjuje individualne potrebe bolesnika, pruža mu potrebne informacije i daje mogućnost izbora u liječenju i rehabilitaciji. Već prvi susret je put prema razvoju dobrog ili lošeg odnosa liječnika i bolesnika. Odnos između liječnika i bolesnika predstavljao je i predstavljat će važan oblik međuljudske komunikacije koji se odvija na suptilnim emocionalnim i kognitivnim relacijama, relacijama koje uključuju uvažavanje osobina ličnosti i profesionalca i bolesnika. Komunikacija u medicini smatra se fundamentalnom i najčešće korištenom kliničkom vještinom liječnika na putu do uspješne dijagnoze i liječenja te uspostave odnosa s bolesnikom. Brojnim je istraživanjima dokazano da su komunikacijske vještine povezane s ishodom liječenja, uključujući bolesnikovo zadovoljstvo liječenjem, suradljivost te manju incidenciju pritužbi zbog liječničkih pogrešaka. Komunikacija je sastavni dio svakog odnosa s bolesnikom i njegovom obitelji, a predstavlja i ključ uspjeha medicinskog tima Samo je dobra komunikacija put prema dobrom terapijskom savezu i odnosu. Iskustvo ili talent nisu dovoljni za osiguravanje optimalne komunikacije liječnik - bolesnik - obitelj. Postoje oni koji su više ili manje talentirani, vještiji ili manje vješti u komunikaciji, ali ohrabruje što se učenjem može postati bolji komunikator u medicini. Neadekvatna komunikacija s nesuradljivim bolesnicima može stvoriti začarani krug bolesnikove netrpeljivosti prema liječniku i negativan stav liječnika prema bolesniku. Jedino dobrim komunikacijskim vještinama ovaj krug može biti razbijen. Ovo predavanje će pokazati i dati savjete kako da nesuradljiv bolesnik postane suradni partnera u liječenju.

komunikacija, suradni odnos ; liječenje

nije evidentirano