crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 911575

Poglavlje/Rad u knjizi

Autori: Vrkić, Nada; Rod, Eduard; Krpan, Dalibor; Hudetz, Damir; Primorac, Dragan
Naslov: Koštane bolesti
( Bone diseases )
Knjiga: Medicinska biokemija i laboratorijska medicina u kliničkoj praksi
Urednik/ci: Topić, Elizabeta ; Primorac, Dragan ; Janković, Stipan ; Štefanović, Mario
Izdavač: Medicinska naklada
Grad: Zagreb
Godina: 2018
Raspon stranica:: 205-225
ISBN: 978-953-176-759-0
Ključne riječi: kost, koštana pregradnja, biokemijski biljezi
( bone, bone remodeling, biochemical markers )
Sažetak:
Kost se sastoji od organske matrice (30–40 %) i anorganskog dijela kosti (60–70 %) te koštanih stanica. Organski dio (osteoid) sadrži 90 % kolagenih vlakana (kolagen tipa I) i 10 % amorfne tvari (proteoglikani, glikoproteini, elastin, mikrofibiliralni protein i male peptidne signalne molekule). Kolagen tipa I, kao najobilniji protein u organizmu, izravno sudjeluje u organogenezi i važan je čimbenik u nizu procesa u organizmu uključujući i agregaciju trombocita. Anorganski dio osigurava tvrdoću koštanog tkiva. U koštanom tkivu nalazi se nekoliko različitih tipova stanica. Osteociti (zreli osteoblasti) održavaju matricu, osteoblasti sintetiziraju organske sastojke matrice, a osteoklasti sudjeluju u koštanoj razgradnji lučenjem kiselina i proteolitičkih enzima. Biokemijsko- laboratorijski postupci u krvi i mokraći proniču u sadržaj i funkciju svih koštanih jedinica, te procjenjuju njihove međusobne ovisnosti raznovrsnom dijagnostičkom specifičnošću i osjetljivošću. Koštani biljezi odražavaju brzinu i ritam koštane pregradnje te je posebice važno pratiti aktivnost osteoblasta i osteoklasta te razgradne i izgradne biljege koštanog tkiva. Biokemijski nalazi kojima procjenjujemo koštani metabolizam temelje se na analizi: • biljega izgradnje (tabl. 15-1.): alkalna fosfataza (AF), prokolagenski propeptidi tipa I (PICP, PINP), osteokalcin (OC), • biljega razgradnje (tabl. 15-2.): kolageni telopeptidi tipa I (ICTP, INTP), deoksipiridinolin (DPD), piridinolin (PYD), telopeptidne sekvencije (CTx, NTx), hidroksiprolin (OH-prolin), kalcij, tartarat- rezistentna kisela fosfataza 5b (TRAP5b) Tkivno i molekularno podrijetlo biokemijskih biljega prikazano je na slikama 15-1. i 15-2. Zglobovi su dio koštanog sustava koji omogućuje pokret. U svom sastavu imaju zglobnu (sinovijalnu) tekućinu čija je funkcija spriječiti trenje koštanih i hrskavičnih struktura. Premda je aspiracija uzorka složen i agresivan postupak, nekad je potrebna laboratorijska obrada sinovijalne tekućine u mikrobiološkom, biokemijskom i hematološkom laboratoriju. Klinička vrijednost analiza glukoze, laktata, laktatna dehidrogenaze, specifičnih i ukupnih proteina te citološke obrade unapređuje dijagnostiku i procjenu stupnja upalnih i infekcijskih stanja u poremećajima poput artritisa, artropatija, ankilozirajućeg spondilitisa ili zglobnih ozljeda. U diferencijalnoj dijagnostici gihta i pseudogihta najpouzdanija je metoda identifikacije kristala mokraćne kiseline (natrijevog urata), kalcijevog pirofosfata polarizacijskim mikroskopom. Genetički se pak udio u koštanim bolestima kreće od monogenskih poremećaja koji su izravni uzrok bolesti, kao npr. u osteogenesis imperfecta, rahitisu rezistentnom na vitamin D i obiteljskoj benignoj hiperkalcijemiji, pa sve do složene interakcije suptilnih genskih polimorfizama i okolišnih utjecaja, kao u Pagetovoj bolesti, oste- oporozi, Ehlers-Danlos sindromu, hiperparatireoidizmu. Detaljan opis dijagnostički značajnih biokemijskih biljega opisan je u tekstu, a ovdje ukratko navodimo samo nekoliko od njih kao i njihovu povezanost s određenim koštanim bolestima: • Primarni hiperparatireoidizam: koncentracija PTH, kalcitrola i OC, aktivnosti AF i TRAP u serumu, koncentracija Ca u serumu i u mokraći, fosfata i PYD/DPD u mokraći, značajno su povišene. • Rahitis i osteomalacija: rahitis prati manjak vitamina D, a osteomalaciju pak poremećaji u stvaranju 1, 25(OH)2D3 aktivnog oblika vitamina D. Najizrazitiji je porast aktivnosti AF. • Pagetova bolest: najznačajniji biokemijski nalaz jest povišena aktivnost koštanog izoenzima AF i svih specifičnih kolagenskih biljega. • Osteogenesis imperfecta: pokazatelji izgradnje kosti mogu biti sniženi (posebno propeptidi kolagena). U nekih bolesnika nađe se povišena aktivnost AF u serumu, te povišena koncentracija hidroksiprolina u mokraći. • Osteoporoza: najsvrhovitije je određivati PYD/DPD, te CTx i NTx, čije se vrijednosti brzo mijenjaju ovisno o uspješnosti liječenja. • Bubrežna osteodistrofija: snižena koncentracija aktivnog oblika vitamina D vodi u hipokalcijemiju i hiperfosfatemiju, a povećana je vrijednost AF. Valjanost biokemijskih biljega prvenstveno je u prepoznavanju etiologije metaboličke koštane bolesti, u otkrivanju čimbenika koji mogu negativno djelovati na koštani metabolizam te u praćenju učinka liječenja. Promjene biljega razgradnje primjetne su već nakon 1–2 tjedna od početka liječenja, a koštane izgradnje tek nakon nekoliko mjeseci, što valja imati na umu pri procjeni uspješnosti liječenja. Međutim, navedeni biljezi nisu dovoljno specifični za dijagnozu metaboličke koštane bolesti, niti se na temelju njih može provesti diferencijalna dijagnoza metaboličkih koštanih bolesti. U rutinskoj dijagnostici i liječenju metaboličkih koštanih bolesti ravnopravno se koriste tri dijagnostičke metode koje se međusobno nadopunjuju u cjelovitom pristupu: mjerenje mineralne gustoće kosti, određivanje biljega koštane pregradnje i radiološki pregled kostura.
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Pregledni
Znanstvena područja:
Kliničke medicinske znanosti,Farmacija
Upisao u CROSBI: Nada Vrkić (navrkic@pharma.hr), 11. Pro. 2017. u 08:49 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4